Pravila e-otkrivanja prilično se razlikuju od zemlje do zemlje, ali općenito se najčešća pravila odnose na to kako se elektronički pohranjene informacije moraju predati suprotnoj strani i uvjete pod kojima se ta predaja mora dogoditi. U Sjedinjenim Državama pravila e-otkrivanja općenito su liberalna. Zakon zahtijeva otkrivanje svega što se smatra “relevantnim”, osim ako nije zaštićeno definiranom privilegijom. Stvari su puno restriktivnije u Europskoj uniji, gdje direktive zabranjuju dijeljenje bilo kakvih osobnih podataka s jednog subjekta na drugi u nedostatku privole ili neke definirane zakonske obveze.
Najčešća pravila e-otkrivanja odnose se na specifičnosti načina na koji bi se elektroničko otkrivanje trebalo odvijati. Otkriće je pravni postupak koji se događa prije suđenja i u osnovi je prilika da obje strane u parnici pogledaju dokumente druge strane u nastojanju da potraže dokaze i izgrade slučaj. U doba interneta, velik dio materijala koji spada pod okrilje otkrića pohranjuje se elektronički. Vlade su donijele pravila elektroničkog otkrivanja kako bi pojednostavile proces.
U Sjedinjenim Državama pravila e-otkrivanja kodificirana su u Federalnim pravilima građanskog postupka. Između ostalog, pravila određuju odgovarajući opseg svakog pretraživanja e-otkrivanja, uključujući vrste informacija koje se moraju dostaviti i kako se između strana treba tražiti otkrivanje. Uključena su i pravila o tome kako se elektroničke informacije moraju sačuvati i prisiliti.
Zakon Sjedinjenih Država također postavlja fiksne vremenske okvire koji diktiraju kada se materijali za e-otkrivanje moraju predati i kada se strane moraju sastati kako bi dogovorile uvjete otkrivanja. Važan je i format materijala. Sve informacije predane u otkrivanju moraju biti čitljive i pohranjene u svom izvornom obliku bez izostavljanja ili dodataka. Pravila određuju privilegije ili iznimke u pogledu dokumenata koji se moraju predati i navode kazne i sankcije za nepoštivanje.
Zemlje u Europskoj uniji imaju restriktivniji pristup. Direktiva EU-a o privatnosti (95/46/EC), koju je usvojila svaka zemlja članica, postavlja široke zahtjeve EU u pogledu privatnosti. Ova pravila nisu izravna pravila o e-otkrivanju kao što su to pravila SAD-a, ali se ipak odnose na e-otkrivanje jer postavljaju ograničenja na način na koji se osobni podaci mogu dijeliti. Ukratko, onemogućuju većinu otkrivanja bilo kakvih osobnih podataka, bilo za tužbe ili na neki drugi način.
Iznimke postoje kada identificirana osoba pristane ili kada su informacije potrebne za ispunjavanje zakonske obveze. E-otkriće se može smatrati zakonskom obvezom u nekim okolnostima, ali ne uvijek, a ne obično kada potječe iz inozemstva. Veliki broj elektroničkih dokumenata bilo koje tvrtke vjerojatno će u nekom obliku sadržavati osobne podatke. Što se točno kvalificira kao osobne podatke razlikuje se od zemlje do zemlje, ali na mjestima je jednostavno poput punog imena ili telefonskog broja. Direktiva o privatnosti postavlja pravila o tome kako se informacije uklanjaju ili redigiraju.
Europska pravila također općenito zabranjuju izvoz bilo kakvih elektroničkih podataka u zemlje s manje restriktivnim okvirima privatnosti. SAD je takva zemlja. Pravila EU-a dopuštaju ograničenu razmjenu podataka sa SAD-om tijekom sudskog spora, ali samo ako su ispunjeni određeni zahtjevi i standardi samocertificiranja.