Koja su prava djedova i baka?

U pravnom smislu, prava bake i djeda odnose se na prava koja baka i djed mogu imati da viđaju ili imaju kontakt s djecom, obično nakon razvoda ili drugog raskida u obitelji. Iako su prava roditelja staratelja često primarna, u nekim jurisdikcijama sudovi mogu dopustiti neke posjete ili pristup djeci što može biti protivno željama roditelja skrbnika. Oni mogu biti uspješni u dobivanju pristupa djeci ako baka i djed mogu izgraditi uspješan slučaj koji tvrdi da bi njihovo uklanjanje iz života djeteta ili djece bilo na neki način ometajuće ili štetno. U najboljim mogućim scenarijima, parovi koji se razvode čine sve što mogu kako bi sve bake i djedovi bili uključeni u živote svoje djece, ali to se ne događa uvijek, a neki djedovi i bake mogu poduzeti pravne korake kako bi ostali u kontaktu s unucima.

Obično ako oba roditelja dijele skrbništvo, prava bake i djeda nisu problem jer svaki roditelj može odlučiti s kim će dijete posjetiti i kada. Najčešće se ovi slučajevi grade oko situacija u kojima jedan roditelj gubi skrbnička prava, a to znači da on ili ona ne mogu odlučiti gdje njegova ili njezina djeca mogu ići veći dio vremena. Ako se posjete provode na bilo kojem obliku pod nadzorom, roditelji roditelja koji nemaju skrbništvo obično su izostavljeni iz kruga, a to može biti iz vrlo dobrog razloga ili bez ikakvog razloga. Svaki slučaj skrbništva je drugačiji i ne priznaju sve jurisdikcije prava baka i djedova.

Često su bake i djedovi proveli značajno vrijeme s djecom prije razvoda, a može se zaključiti da oduzimanje vremena u budućnosti šteti djeci. Baka i djed, čak i ako su se ponašali na način koji je ometao brak ili maltretirali roditelja skrbnika, mogli bi tužiti pravo na posjetu. Tamo gdje je dopušteno, takva tužba može biti uspješna, iako u većini slučajeva te parnice ne bi rezultirale nikakvom vrstom dogovora o skrbništvu. Većinu vremena samo rezultiraju pravom bake i djeda da posjećuju ili imaju djecu u njihovu kuću u posjet.

Postoje slučajevi u kojima prava bake i djeda znače više, a djed i baka mogu tužiti vlastito dijete ili bivšeg supružnika djeteta za skrbništvo. To se obično događa kada se roditelj koji ima skrbništvo ponaša na način koji ugrožava dijete. Ponekad te optužbe ne završe tužbom, već završe tako da djeca budu oduzeta iz doma i smještena u udomiteljstvo. Iako sustavi udomiteljstva obično žele smjestiti djecu kod rodbine kada je to moguće, mogu utvrditi da baka i djed ne bi bili odgovarajući skrbnici, a takva situacija može biti tragična za dijete, osobito ako su početne optužbe protiv roditelja bile zlonamjerne i neutemeljene.

Slučajevi skrbništva pomažu u određivanju najboljeg smještaja za djecu i tko im ima pristup. U nekim jurisdikcijama prava bake i djeda mogu se utvrditi u njima ili u zasebnim slučajevima pred obiteljskim sudom. Općenito se preporučuje da ljudi izbjegavaju ovu mjeru i prvo pokušaju sa svim drugim mogućim strategijama, poput međusobnog razgovora i zajedno s posrednikom ili savjetnikom kako bi vidjeli postoji li način da se problem riješi s manje ljutnje.