Neki bi mogli pretpostaviti da im posjedovanje imovine koju iznajmljuju drugima omogućuje da s njom rade što žele, čak i ako to stvara neugodnosti stanarima. Na sreću onih koji iznajmljuju, stanari imaju neka prava, čak i ako budu deložirani. Neka od prava stanara tijekom deložacije uključuju dobivanje određenog vremena da napusti prostor, saznanje razloga za obavijest o deložaciji i osporavanje deložacije na sudu. Ta se prava mogu razlikovati od države do države, ali njihovo ignoriranje može dovesti do pravnih problema za stanodavca.
Potrebno je da stanodavac pošalje obavijest o deložaciji na nekretninu, bilo preko šerifa ili putem pošte. Jedno od prava glavnog stanara tijekom deložacije uključuje dobivanje odgovarajuće obavijesti umjesto da se vraća kući da promijeni brave na vratima ili da im se stvari izbace van. U pravilu, obavijest o deložaciji mora dopustiti stanaru pet do deset dana da riješi problem ili napusti posjed. Stanari s olakotnim okolnostima, poput onih s malom djecom, gubitkom posla ili bolesnim rođacima koji žive s njima, mogu podnijeti zahtjev za produženje vremena zbog poteškoća. Ako se to ne zatraži, a stanar umjesto toga odluči zanemariti obavijest o deložaciji, šerif se može pojaviti kao pratnja kako bi osigurao da stanar ode.
U obavijesti o deložaciji potrebno je navesti razlog za ovu radnju, jer je to jedno od prava stanara tijekom deložacije. Obavijest može objasniti da najmoprimac kasni s plaćanjem stanarine, da ima kućne ljubimce koji nisu dopušteni prema ugovoru o najmu, da je prouzročio štetu na nekretnini, da predstavlja opasnost za zajednicu ili da je potpisao najam pod lažnim izgovorom. S druge strane, prema pravima najmoprimca prilikom deložacije, stanodavac ne može deložirati samo zato što ne odobrava posjete stanara, ne voli stanara ili sličnih subjektivnih razloga.
Bez obzira na razloge za deložaciju, jedno od najvažnijih prava stanara tijekom deložacije je mogućnost odlaska na sud. Stanar može zatražiti žalbu na deložaciju ako smatra da nema razloga da bude deložiran. Na primjer, možda će moći dokazati da nije prekršio nikakva pravila ili barem pokazati da stanodavac nema dokaza. Najmoprimac također može pružiti dokaz da stanodavac nije osigurao sigurne životne uvjete, kao što je odbijanje ponuditi ili popraviti važne potrepštine poput ventilacije, grijanja i hlađenja, zahoda, vode ili struje. Neke države mogu odrediti dodatna prava, pa je važno i za stanodavca i za najmoprimca da istraže zakone u vlastitoj jurisdikciji.