Postoji niz problema računalne etike koji su se pojavili kako su računala postala rasprostranjenija, pristupačnija i naprednija. Lakoća pristupa mnogim ljudima dovela je do problema u vezi s moralnom upotrebom i društvenim posljedicama radnji poduzetih na mreži. Metode koje mnoge institucije koriste, a koje često zahtijevaju korištenje računala za pohranu i obradu zapisa, izazvale su etička pitanja u vezi s privatnošću i jednakim pristupom. Vlade koje se oslanjaju na računala, ponekad centralizirajući baze podataka i komunalne procese, moraju se baviti pitanjima računalne etike jer se odnose na obranu i provedbu zakona u odnosu na javnu privatnost. Tu su i pravni problemi koji se tiču mogućnosti rada s računala kao nepoznatog, anonimnog korisnika, a zatim potencijalnog počinjenja zločina kojem se ne može ući u trag.
Daleko, privatnost je jedno od pitanja računalne etike o kojima se najviše raspravlja. S jedne strane argumenta, korisnici ne žele da informacije koje se mogu lako dobiti iz dostupne tehnologije budu dostupne poslužiteljima ili posjećenim web stranicama. Istodobno, ova vrsta informacija može biti od neprocjenjive važnosti za provođenje zakona prilikom praćenja kriminalca koji djeluje putem interneta. Iako se o tom pitanju može raspravljati iz različitih kutova, jedna stvarnost je da način na koji globalni mrežni protokoli djeluju znači da su informacije o korisniku računala gotovo uvijek dostupne, što narušava svaku šansu za istinsku anonimnost na mreži.
Pitanje privatnosti također proizlazi iz načina na koji mnoge korporacije i trgovci posluju. Na kompjuteriziranom tržištu koje omogućuje trenutni pristup sredstvima i trenutnu kupnju, velike baze podataka moraju se održavati s vrlo osjetljivim informacijama o potrošačima. Te se informacije mogu kombinirati s drugim sastavljenim bazama podataka koje prate navike pregledavanja korisnika i stvaraju vrlo detaljan digitalni profil jedne osobe. Prikupljanje i pohrana informacija jedno je od problema računalne etike koje je bilo teško riješiti. Jedan od argumenata je da bi, bez ovih informacija, trošak korištenja interneta mogao porasti i da bi praktičnost kupnje putem terminala na prodajnom mjestu ili online mogla postati zastarjela; klevetnici smatraju da se ove informacije ne bi trebale odbacivati, sastavljati ili čuvati u arhivi nakon izvršene kupnje.
Internet je jedinstvena globalna podatkovna mreža, pa se pojavljuje jedinstveni skup problema računalne etike. Digitalni podaci na Internetu prirodno ne prate političke granice zemalja diljem svijeta. Kada jedna država odluči da dijelovi interneta krše njihove lokalne zakone, ta zemlja može pokušati regulirati internetski promet unutar i izvan granica kako bi spriječila korisnike da pristupe informacijama dostupnim na internetu. Pravi etički problem je da je to često neučinkovito kada to radi isključivo vlada neke zemlje, a često može zahtijevati suradnju programera softvera i poslužitelja koji se nalaze u drugim dijelovima svijeta. U zemljama koje imaju zakone o slobodi govora, etička bi se dilema mogla svesti na to hoće li biti suučesnik u pomaganju u provođenju ograničenja sa stvorenim uslugama i softverom ili aktivno prkositi željama suverene nacije i ukloniti bilo kakvu korist koju bi softver ili usluga mogli imali čak i u ograničenom obliku.
Unutar određenih industrija postoje problemi računalne etike koji proizlaze iz činjenice da računalo može obavljati određene zadatke učinkovitije i jeftinije od čovjeka. To bi moglo dovesti do zamjene ljudskog osoblja računalima i softverom. Etički problem ovdje je u tome što bi, kako tehnologija napreduje, moglo postati sve isplativije koristiti računala za zadatke i uopće ne nuditi te poslove ljudskim zaposlenicima, smanjujući količinu dostupnih poslova.