Koja su različita polja fonetike?

Fonetika je jedna od grana lingvistike. Lingvistika je akademsko područje istraživanja koje obuhvaća proučavanje jezika kao cjeline, dok se fonetika usko fokusira na ispitivanje, opisivanje i razumijevanje zvukova ljudskog govora. Kao disciplina, fonetika je dalje raščlanjena na tri različita polja – artikulacijsku, akustičnu i slušnu fonetiku – pri čemu svako od njih doprinosi vlastitom perspektivom proučavanju zvukova ljudskog govora. Zajedno, ova tri polja usredotočuju se na to kako zvukove proizvode ljudski govorni organi, koja su njihova stvarna fizička svojstva i, konačno, kako ih slušatelj zvukova percipira.

Artikulacijska fonetika najstarije je od tri polja i ono u kojem su prvi put definirani pojmovi koji su temeljni za proučavanje fonetike. Ovo polje se usredotočuje na govornika i proučava kako se zrak i različiti dijelovi vokalnog trakta kreću i međusobno djeluju kako bi proizveli stvarne zvukove govora. Na primjer, moglo bi se provesti istraživanje o tome kako se usne, zubi i zrak koriste za stvaranje zvuka na početku riječi “daleko”. Osim toga, ovo područje posvećuje studij klasifikaciji i kategorizaciji govornih glasova, kao što su samoglasnici i suglasnici, kako bi se mogli procijeniti i pružiti terapija za različite poremećaje govora podučavanjem izgovora i pravilnog tvorbe glasova i riječi.

Akustička fonetika proučava fizička svojstva zvučnih valova koji prenose zvukove govora između usta govornika, kroz zrak i do ušiju slušatelja i govornika. Ovo je najnovije od tri polja, a njegov je razvoj kao discipline ubrzan izumom fonografa i telefona. Ovi izumi omogućili su proučavanje akustičkih svojstava zvučnih valova pomoću sofisticiranih instrumenata kao što je spektrogram. Istraživači akustične fonetike opisat će zvučne valove koji se prenose u zraku koristeći koncepte matematike i fizike, kao što su frekvencija, amplituda i trajanje, za mjerenje valova.

Auditivna fonetika usredotočuje se na slušatelja govornih zvukova i proučava kako se ti zvukovi čuju kroz uho, prenose duž neuronske mreže, a zatim percipiraju u mozgu. Proučavanje slušnog područja je teško jer se većina procesa vezanih uz percepciju i analizu govora događa u mozgu, koji je teže promatrati nego glasovni trakt. Poznavanje slušne fonetike ključno je za proučavanje i liječenje gluhoće.