Pojam “osjetljivi uvjeti za ambulantnu njegu” kategorija je fizioloških poremećaja za koje se smatra da se teška stanja mogu spriječiti lijekovima, kućnom njegom i zdravim načinom života. Na taj način mogu se spriječiti i pojave i ponavljanja hitnih hospitalizacija i prijema. Postoji više od 20 poremećaja koji se mogu svrstati u ovo stanje, od kojih su neke kardiovaskularne bolesti, dijabetes i hipertenzija. Ostala stanja uključuju astmu, kronične infekcije mokraćnog sustava i gastroenteritis.
Stanja osjetljiva na ambulantnu njegu također se nazivaju takvima jer se također mogu spriječiti i kontrolirati kroz “ambulantnu skrb”, što se odnosi na bilo koje ambulantno liječenje ili liječničke preglede. Najjednostavnije, to mogu biti redovite konzultacije s liječnikom, ali mogu uključivati i biopsije, krvne pretrage i rendgenske snimke. Stomatološki zahvati i rehabilitacijski posjeti, kao što su nakon epizode zatajenja srca, također se klasificiraju pod ambulantnu skrb. Cilj ovih usluga je cjelokupno zdravlje i dobrobit ne samo za osobe s osjetljivim uvjetima za ambulantnu njegu, već za svakog pojedinca u zajednici.
Mnoge bolesti koje se smatraju osjetljivim stanjem za ambulantnu njegu su kronične, što znači da pacijent boluje ili će morati proživjeti bolest dugo, možda do kraja života. Oni također mogu biti akutni ili ozbiljni. Osim što se mogu liječiti, mogu se liječiti i izvan bolnice. Jedan primjer je juvenilni dijabetes ili dijabetes tipa 1, u kojem će pacijenti morati biti trajno ovisni o inzulinu. Za liječenje opasno visokih ili niskih razina šećera u krvi koje mogu dovesti do kome, pacijenti mogu sami sebi davati injekcije inzulina ili konzumirati neke tablice glukoze.
Stope bolničkog prijema u osjetljivim uvjetima ambulantne skrbi razlikuju se, ovisno o zemlji ili regiji. Na primjer, stope prijema za hipertenzivne bolesnike porasle su u SAD-u za 26 posto u 2003. godini, dok je dijabetes imao najveću stopu prijema u Novom Južnom Walesu, Australija 2008. Ove statistike su vrlo važne posebno za vladu jer određuju jesu li stanovništvu je omogućen pristup ambulantnoj skrbi, ako ima dovoljno sredstava za zdraviji način života ili ako je kvaliteta zdravstvene skrbi zadovoljavajuća. Općenito, visoke stope prijema onih s osjetljivim uvjetima za ambulantnu njegu sugeriraju da bi trebalo poboljšati pružanje zdravstvene skrbi zajednici, posebno onima koji imaju niske prihode, financijski su ovisni ili se nalaze u ruralnim područjima. Jedan od načina pružanja takvih zdravstvenih usluga je osnivanje besplatnih ambulanti ili domova zdravlja u mjestu.