Koje je bilo prvo inauguracijsko obraćanje Thomasa Jeffersona?

Washington, 4. ožujka 1801
Prijatelji i sugrađani:

POZIVAN da preuzmem dužnost prvog izvršnog ureda naše zemlje, koristim se nazočnosti onog dijela mojih sugrađana koji se ovdje okupio da izrazim svoju zahvalnost na naklonosti s kojom su se sa zadovoljstvom obraćali mene, da proglasim iskrenu svijest da je zadatak iznad mojih talenata i da mu pristupam s onim tjeskobnim i groznim slutnjama koje veličina naboja i slabost mojih moći tako pravedno nadahnjuju. Nacija u usponu, rasprostranjena po širokoj i plodnoj zemlji, koja prelazi sva mora s bogatom proizvodnjom svoje industrije, bavi se trgovinom s narodima koji osjećaju moć i zaboravljaju pravo, napredujući brzo do sudbina izvan dosega oka smrtnika – kad razmišljam ove transcendentne objekte, i vidim čast, sreću i nade ove voljene zemlje posvećene ovom pitanju i pokroviteljstvu ovog dana, uzdržavam se od kontemplacije i ponizim se pred veličinom pothvata. Doista, kad bih očajavao, ne bi li me prisutnost mnogih koje ovdje vidim podsjetila da ću u drugim visokim autoritetima koje pruža naš Ustav pronaći resurse mudrosti, kreposti i revnosti na koje se mogu osloniti u svim poteškoćama. Dakle, vama, gospodo, koji ste zaduženi za suverene funkcije zakonodavstva, i onima povezanima s vama, s ohrabrenjem tražim smjernice i potporu koje bi nam mogle omogućiti da sigurno upravljamo brodom u kojem smo svi ukrcani sukobljeni elementi problematičnog svijeta.

Tijekom nadmetanja mišljenja kroz koje smo prošli, animacija diskusija i napora ponekad je nosila aspekt koji bi strancima mogao nametnuti da slobodno misle i govore i pišu ono što misle; ali o tome sada odlučuje glas naroda, objavljen po pravilima ustava, svi će se, naravno, urediti po volji zakona i ujediniti se u zajedničkim naporima za opće dobro. Svi će također imati na umu ovo sveto načelo, da, iako je volja većine u svim slučajevima da prevlada, ta volja da bude ispravno mora biti razumna; da manjina posjeduje svoja jednaka prava, koja jednaki zakon mora štititi, a kršenje bi bilo ugnjetavanje. Ujedinimo se dakle, sugrađani, jednim srcem i jednim umom. Vratimo društvenim odnosima onaj sklad i ljubav bez kojih su sloboda, pa čak i sam život, samo turobne stvari. I razmislimo o tome da, protjeravši iz naše zemlje onu religijsku u snošljivost pod kojom je čovječanstvo tako dugo krvarilo i patilo, još malo smo dobili ako priuštimo političku netrpeljivost kao despotsku, kao opaku i sposobnu za ogorčene i krvave progone. Za vrijeme grčeva i grčeva antičkog svijeta, tijekom mučnih grčeva bijesnog čovjeka, tražeći kroz krv i klanje svoju davno izgubljenu slobodu, nije bilo divno što je uzburkanost valova dosegla čak i ovu daleku i mirnu obalu; da bi jedni to trebali više osjećati i bojati se, a drugi manje, te bi trebali podijeliti mišljenja o mjerama sigurnosti. Ali svaka razlika u mišljenjima nije razlika principa. Braću istog principa nazivali smo različitim imenima. Svi smo mi republikanci, svi smo federalisti. Ako među nama postoji netko tko bi želio raspustiti ovu Uniju ili promijeniti njen republikanski oblik, neka neometano stoji kao spomenici sigurnosti s kojom se pogreška u mišljenju može tolerirati tamo gdje je razumu ostavljena sloboda da se s njom bori. Znam, doista, da se neki pošteni ljudi boje da republička vlast ne može biti jaka, da ova Vlada nije dovoljno jaka; ali bi li pošteni domoljub, u punoj plimi uspješnog eksperimenta, napustio vladu koja nas je do sada držala slobodnima i čvrstima na teoretskom i vizionarskom strahu da bi ova Vlada, najbolja nada svijeta, možda željela energiju da se očuva? ne vjerujem. Vjerujem da je ovo, naprotiv, najjača Vlada na svijetu. Vjerujem da je to jedino u kojem bi svaki čovjek, na poziv zakona, poletio prema standardu zakona, i na invazije na javni red susreo kao svoju osobnu brigu. Ponekad se kaže da se čovjeku ne može povjeriti vladavina samog sebe. Može li mu se, dakle, vjerovati vlada drugih? Ili smo pronašli anđele u obliku kraljeva da njime upravljaju? Neka povijest odgovori na ovo pitanje.

Hajdemo, dakle, s hrabrošću i samopouzdanjem slijediti vlastita federalna i republikanska načela, našu privrženost sindikatu i predstavničkoj vlasti. Ljubazno odvojen prirodom i širokim oceanom od uništavajućeg pustošenja jedne četvrtine zemaljske kugle; previše visokoumni da bi izdržao degradacije drugih; posjedovanje odabrane zemlje, s dovoljno mjesta za naše potomke do tisućitog i tisućitog koljena; zabavljanje dužnog osjećaja našeg jednakog prava na korištenje vlastitih sposobnosti, na stjecanje vlastite industrije, na čast i povjerenje naših sugrađana, koje proizlazi ne iz rođenja, već iz naših postupaka i njihovog osjećaja za njih; prosvijetljeni dobroćudnom religijom, ispovijedaju se, doista, i prakticiraju u raznim oblicima, svi oni usađuju poštenje, istinu, umjerenost, zahvalnost i ljubav prema ljudima; priznajući i obožavajući prevladavajuću Providnost, koja svim svojim razdobljima dokazuje da uživa u sreći čovjeka ovdje i njegovoj većoj sreći u budućnosti er-sa svim ovim blagoslovima, što je više potrebno da nas učini sretnim i prosperitetnim narodom? Još nešto više, sugrađani – mudra i štedljiva Vlada, koja će spriječiti ljude da ne povrijede jedni druge, ostavit će im u suprotnom slobodu da sami reguliraju svoje težnje za industrijom i poboljšanjem, i neće uzimati iz usta rada kruh koji je zaradio. Ovo je zbroj dobre vlade, a to je neophodno da se zatvori krug naših blagodati.

Pred ulaskom, sugrađani, na obavljanje dužnosti koje podrazumijevaju sve što vam je drago i vrijedno, valja shvatiti koja ja smatram bitnim načelima naše Vlade, a samim time i ona koja bi trebala oblikovati njezinu upravu. Sažet ću ih unutar najužeg kompasa koji će nositi, navodeći opći princip, ali ne i sva njegova ograničenja. Jednaka i točna pravda za sve ljude, bilo koje države ili uvjerenja, vjerske ili političke; mir, trgovina i pošteno prijateljstvo sa svim narodima, zaplitajući saveze ni sa jednim; potporu državnih vlada u svim njihovim pravima, kao najkompetentnije uprave za naše domaće brige i najsigurnijeg bedema protiv antirepublikanskih tendencija; očuvanje Opće vlade u cijeloj njezinoj ustavnoj snazi, kao sidro našeg mira kod kuće i sigurnosti u inozemstvu; ljubomorna briga o pravu izbora od strane naroda – blag i siguran ispravak zloporaba koje je posjekao mač revolucije gdje se miroljubivi pravni lijekovi ne pružaju; apsolutna suglasnost s odlukama većine, vitalno načelo republika, na koje se ne može žaliti nego na silu, vitalno načelo i neposredni roditelj despotizma; dobro disciplinirana milicija, naš najbolji oslonac u miru iu prvim trenucima rata, dok ih redovnici ne mogu razriješiti; prevlast civilne nad vojnom vlašću; gospodarstvo u javnom trošku, da se rad može lagano opteretiti; pošteno plaćanje naših dugova i sveto očuvanje javne vjere; poticanje poljoprivrede i trgovine kao njezine sluškinje; širenje informacija i optužba za sve zlouporabe na razini javnog razuma; sloboda vjeroispovijesti; sloboda tiska i sloboda osobe pod zaštitom habeas corpus, te suđenje od strane nepristrano odabranih porota. Ova načela tvore svijetlu konstelaciju koja je išla pred nama i vodila naše korake kroz doba revolucije i reformatiranja. Mudrost naših mudraca i krv naših heroja posvećeni su njihovom postizanju. Oni bi trebali biti uvjerenje naše političke vjere, tekst građanske pouke, kamen temeljac na kojem možemo isprobati usluge onih kojima vjerujemo; i ako odlutamo od njih u trenucima pogreške ili uzbune, požurimo se vratiti svojim koracima i vratiti se putem koji jedini vodi miru, slobodi i sigurnosti.

Popravljam, dakle, sugrađani, na mjesto koje ste mi dodijelili. S dovoljno iskustva u podređenim uredima da sam uvidio poteškoće ovoga kao najveće od svih, naučio sam očekivati ​​da će rijetko pasti na sudbinu nesavršenog čovjeka da se povuče s ove postaje s ugledom i naklonošću koji ga dovode u nju . Bez pretenzija na ono visoko povjerenje koje ste ukazali u našeg prvog i najvećeg revolucionarnog lika, čije su mu vrhunske zasluge donijele pravo na prvo mjesto u ljubavi svoje zemlje i odredile mu najpravedniju stranicu u svesku vjerne povijesti, tražim samo toliko povjerenja što može dati čvrstinu i učinak pravnom upravljanju vašim poslovima. Često ću pogriješiti zbog nedostatka prosuđivanja. Kada sam u pravu, često će me smatrati pogrešnim od strane onih čiji položaji neće omogućiti pogled na cijelo tlo. Molim vas za oprost za moje vlastite pogreške, koje nikada neće biti namjerne, i vašu podršku protiv pogrešaka drugih, koji mogu osuditi ono što ne bi da su vidjeli u svim dijelovima. Odobravanje koje podrazumijeva vaše pravo glasa velika mi je utjeha za prošlost, a moja će se buduća briga biti da zadržim dobro mišljenje onih koji su ga unaprijed dali, da pomirim s drugima čineći im sve dobro u svom moć i da bude instrument za sreću i slobodu svih.

Oslanjajući se, dakle, na pokroviteljstvo vaše dobre volje, s poslušnošću napredujem u poslu, spreman se povući iz njega kad god postanete razumni koliko je bolji izbor u vašoj moći napraviti. I neka ta Beskonačna Moć koja upravlja sudbinama svemira dovede naša vijeća do onoga što je najbolje, i da im podari povoljno pitanje za vaš mir i prosperitet.