Novac je sredstvo razmjene koje je dogovoreno od strane društva, može se koristiti u zamjenu za robu i usluge i pokazatelj je vrijednosti. Novac se smatra poboljšanjem u odnosu na razmjenu, na nekoliko praktičnih načina:
Novac je sustavno organiziran, s podjelama koje rade (ne može se trgovati pola krave a da se krava ne ubije).
Robu se može nabaviti čak i ako proizvodi vlastitog rada nisu od interesa za prodavača.
Novac nema ugrađeno vremensko ograničenje, jer neka roba koja se razmjenjuje može, nakon čega gubi vrijednost (na primjer, kruh koji ustajao).
Novac je upravljive veličine i oblika, za razliku od nekih standarda trampe, kao što je stoka.
Novac je u ranim vremenima ispunjavao te kriterije jer je bio napravljen od malih, laganih predmeta i općepriznate vrijednosti. Predmeti kao što su vrhovi strelica, životinjske kože, sol, maslac, zrna kakaa i listovi duhana. Ove robe usko povezane s hranom, toplinom i domom, imale su sličnu intrinzičnu vrijednost gotovo svima u društvima u kojima su se koristile. Ponekad su se koristili i predmeti od plemenitih metala, a težina je bila odlučujući čimbenik u procjeni vrijednosti.
Kako se korištenje novca razvijalo, on nije morao imati vrijednost sam po sebi, te su se počeli koristiti simbolički predmeti, a ne predmeti bitne i neposredne nužde. Školjke kaurija korištene su kao valuta u brojnim zemljama, uglavnom u Aziji i zapadnoj Africi, kao i perle od školjki na preklop zvane wampum u Sjedinjenim Državama.
Papirna valuta je ušla u upotrebu u Kini desetog stoljeća, a njezinu upotrebu proširio je vladar Džingis-kan u trinaestom stoljeću. Korištenje papirnate valute i drugih vrsta novca bez intrinzične vrijednosti ovisi o raširenom prihvaćanju njihove simboličke vrijednosti.
U Europi je isprva papirnati novac bio nešto poput vaučera, pisanog jamstva za iznos vrijednosti od osobe koja je držala novčić koji ga je podupirao. Ali u jedanaestom stoljeću, vlade su počele tiskati novac, a papirnati novac počeo je postajati redovit, s određenim vrijednostima, veličinama i oblicima. Danas nas kreditne kartice pokušavaju uvjeriti da nam novac ne treba, a da su čak i čekovi zastarjeli.