Ekstrapiramidne nuspojave su nuspojave povezane s određenim vrstama lijekova koji potiskuju ili smanjuju razinu dopamina. Te su nuspojave obično povezane s antipsihoticima, koji djelomično djeluju jer snižavaju razinu dopamina. Ranije se smatralo da se problem ekstrapiramidnih nuspojava najviše osjeća u starijim ili tipičnim antipsihoticima te da brojni noviji atipični lijekovi smanjuju rizik od razvoja ovih simptoma. Sve više dokaza ukazuje na to da atipični antipsihotici imaju mnogo ekstrapiramidnih nuspojava i da se one redovito javljaju kod nekih ljudi koji moraju koristiti te lijekove, uključujući osobe sa stanjima poput shizofrenije, bipolarnog poremećaja i sve veći broj ljudi kojima su propisani atipični antipsihotici za otpornu depresiju.
Vrste ekstrapiramidnih nuspojava koje se mogu javiti kod jedne osobe nije lako predvidjeti, a mnogi ljudi mogu koristiti antipsihotike dulje vrijeme bez simptoma. S vremenom se povećava rizik od nuspojava, ali na kontradiktoran način, neki ljudi razvijaju simptome supresije dopamina vrlo rano u liječenju. U najtežim scenarijima, osoba razvije stanje poput poremećaja nevoljnog kretanja koje ne prestaje s prestankom uzimanja lijeka. Većina bi otkrila da bi korištenje dodatnih lijekova za liječenje nuspojave ili prelazak na drugi lijek uzrokovao prestanak simptoma.
Neki primjeri ekstrapiramidnih nuspojava uključuju poremećaje pokreta poput distonije, što rezultira bolnim ili nekontroliranim kontrakcijama mišića koje često mogu biti toliko jake da iskrivljuju držanje. Bradikinezija je još jedna nuspojava, koja usporava kretanje, ili ljudi mogu patiti od bradifrenije što rezultira smanjenom sposobnošću razmišljanja i možda smanjenom spoznajom.
Druga stanja koja se razvijaju su stvari poput nerazgovijetnog govora ili drhtanja, koji mogu utjecati na različite dijelove tijela. Konkretno, stanja kao što su drhtanje ili nevoljni pokreti mišića možda neće uvijek proći prestankom uzimanja lijeka. Dodatni simptom koji može pogoršati bilo koji mentalni poremećaj naziva se akatizija. Stvara osjećaj dubokog unutarnjeg nemira koji otežava bavljenje bilo kakvim normalnim aktivnostima, a to može biti strahovito teško podnijeti. Ljudi koji se oporavljaju od mentalne bolesti obično se loše nose s ovim simptomom jer se čini kao nastavak mentalne bolesti.
S novim atipičnim antipsihoticima poput Abilify®, Geodon® i drugih, nadalo se da će ekstrapiramidne nuspojave biti manje, a ponekad i jesu. S druge strane, lijek kao što je Abilify® povezan je s prilično visokom učestalošću stanja poput akatizije, koja se često razvijaju u ranoj fazi liječenja. Ono što ove nuspojave izražavaju o određenim lijekovima za liječenje mentalnih poremećaja jest da još nije postignut savršen ili idealan tretman.
Oni koji traže terapiju lijekovima trebaju biti pohvaljeni što su dobili pomoć za svoje stanje i jer riskiraju moguće teške i ozbiljne nuspojave koje mogu rezultirati. Rizici od ekstrapiramidnih nuspojava ne sugeriraju da je ljudima bolje bez terapije lijekovima. Oni ukazuju na to da bi ljudima s određenim bolestima bilo bolje s učinkovitijim i sigurnijim lijekovima.