Opći adaptacijski sindrom, koji je također poznat kao odgovor na stres, ima tri stupnja. Sindrom počinje kada tijelo naiđe na stresor, kao što je emocionalna anksioznost ili prijetnja tjelesnim ozljedama. U prvoj fazi, tijelo se priprema za akciju pokretanjem odgovora na borbu ili bijeg. Tijekom druge faze, tijelo ostaje u stanju pripravnosti, iako se pokušava normalizirati na nova stanja uzrokovana stresorom. U završnoj fazi sindroma opće prilagodbe tijelo se iscrpljuje i prestaje se boriti protiv stresora.
Kada je osoba izložena stresoru, u tijelu se događaju kemijske promjene koje su osmišljene da pomognu toj osobi da se uspješno nosi sa stresnim događajem. Prva faza općeg adaptacijskog sindroma, koja se naziva stadij alarma, obilježena je oslobađanjem adrenalina u krvotok. Adrenalin izaziva reakciju borbe ili bijega, što, kao što mu ime govori, priprema osobu da ili pobjegne ili se bori protiv opasnosti. Tijekom prve faze općeg adaptacijskog sindroma dolazi do porasta krvnog tlaka, pojačanog disanja i otkucaja srca, a neesencijalni sustavi, poput probave, se gase. Strah i tjeskoba također su dio ove faze jer te emocije pomažu da osoba ostane budna i da se može usredotočiti na neposrednu opasnost.
Nakon stupnja alarma, osoba prelazi u drugu fazu sindroma opće prilagodbe, stadij otpora. Iako mnogi stresori mogu dovesti do smrti, u slučaju da osoba preživi opasnost, a da je ne prevlada, tijelo te osobe pokušava se što bolje prilagoditi novim uvjetima. Dodatna energija se ulaže u imunološki sustav, i iako se osoba može činiti relativno smirenom, tijelo radi puno teže dok prolazi kroz fazu otpora nego u stanju niskog stresa ili bez njega. Osoba može nastaviti biti u stanju fizičkog i emocionalnog uzbuđenja, kao u fazi alarma, iako je razina uzbuđenja mnogo niža u ovoj drugoj fazi.
Na kraju, tijelo ne može držati korak s dodatnom energijom potrebnom da ostane u fazi otpora, a osoba tada prelazi u treću fazu općeg sindroma prilagodbe, fazu iscrpljenosti. U ovom trenutku tijelo ne može održati stanje uzbune ili otpora i prestaje se boriti. Ako se stresori nastave i nakon što se dosegne ova faza, osoba može postati osjetljiva na određene vrste bolesti, jer dodatna energija za ulaganje u imunološki sustav više nije dostupna.