Dojenčad i rani razvoj djetinjstva vrijeme su velikih promjena u živom organizmu i to su možda najformativnije godine razvoja. Razvojni napredak može se mjeriti u sljedećim domenama: fizičkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom. Na primjer, određene uobičajene tjelesne prekretnice često obilježavaju djetetov fizički i motorički razvoj. Psihološki teoretičari kao što su Jean Piaget, Lawrence Kohlberg i Erik Erikson predložili su teorije pozornice za druge aspekte razvoja.
Tjelesni razvoj djeteta i kasnije motoričke sposobnosti predstavljaju neke od najdokumentiranih prekretnica u djetetovu mladom životu. Pojedini prosjeci se jako razlikuju, ali općenito određeni veliki događaji obilježavaju tjelesno napredovanje djeteta. U ranom dojenačkoj dobi dijete se uglavnom vodi instinktivnim refleksima. Tijelo je malo i ranjivo pa je kretanje ograničeno.
Glava i gornji dio tijela prvi se razvijaju kod djeteta, možda kako bi se prilagodili kognitivnom razvoju. Kao takvi, neki od prvih većih fizičkih napredovanja događaju se kada dijete može podići glavu i sjediti bez potpore. Ovaj posljednji korak događa se u dobi od otprilike šest mjeseci.
Nakon što se donji dio tijela djeteta počne potpunije razvijati, motoričko funkcioniranje napreduje u stupnjeve povećane pokretljivosti. Dojenče se općenito može prevrnuti s otprilike tri mjeseca, a probno puzanje se javlja u drugom dijelu prve godine. Do otprilike 18 mjeseci, mnoga dojenčad imaju sposobnost hodanja, a trčanje se ponekad događa u dvije godine.
Tijekom dojenačkog i ranog djetinjstva razvijaju se i senzorne sposobnosti. Dok je dodir stalno razvijeniji od ostalih osjetila, nakon otprilike tri mjeseca većina osjetila – osobito vid – značajno se poboljšala. Percepcija dubine posebno je važna senzorna prekretnica za dojenče.
Emocionalni i moralni razvoj također se može dogoditi u fazama za razvoj dojenčadi i ranog djetinjstva. Teorija moralnog razvoja Lawrencea Kohlberga smjestila je djecu u ranom djetinjstvu u prve ili druge faze. Kao takve, emocije i odluke djece u ovim vremenima uglavnom su vođeni ili strahom od kazne ili osobnim zadovoljstvom.
Jedna od najistaknutijih i najproučavanijih teorija kognitivnog razvoja proizlazi iz Jeana Piageta, koja uključuje četiri primarne faze razvoja: senzomotorni, predoperacijski, konkretno operativni i formalno operativni. Ove faze se odnose na to kako dijete počinje razmišljati i mentalno obrađivati svijet, a prve dvije faze čine razvoj dojenačke i ranog djetinjstva. Prema ovoj teoriji, najraniji stadij, senzomotorni stadij, traje otprilike do druge godine, tijekom kojeg dijete prelazi od jednostavnih refleksnih percepcija do sposobnosti formiranja mentalnih slika i shvaćanja da su fizički objekti stvarni. Drugi stadij ranog djetinjstva naziva se predoperacijski stadij i dijete ostaje u toj fazi do početka srednjeg djetinjstva oko šest ili sedam godina. Ovu fazu karakterizira razvoj djetetove sposobnosti da razmišlja u simboličkom smislu, iako se većina djetetova razmišljanja još uvijek vrti oko djeteta i njegovih potreba.
Psiholog Erik Erikson označio je djetetov društveni razvoj u osam faza, pri čemu su prve tri faze vezane za rano djetinjstvo. Prvih godinu i pol djetetova života, razvijanje privrženosti – osobito prema majci – je važno. Glavni društveni ishod koji će dijete razviti u prvoj fazi je povjerenje ili nepovjerenje. Tijekom druge faze, dijete će razviti neovisnost ili stid dok testira novorazvijene fizičke i mentalne sposobnosti. Počevši od treće do pete godine života, dijete počinje definirati društvene uloge kroz igru-glumu i preuzimajući veću maštovitu inicijativu u aktivnostima.