Definicija riječi “šok” mnogo je drugačija u medicinskoj zajednici od onoga što šira javnost obično misli kada čuje taj izraz. Ljudi obično koriste tu riječ da opisuju iznenađujuće intenzivnu emocionalnu ili psihološku reakciju na informaciju ili događaj. U medicinskoj zajednici, riječ šok odnosi se na fizičku neravnotežu između potrebnog kisika i kisika koji se stvarno opskrbljuje stanicama uz nedostatak isporučenih hranjivih tvari. To može uzrokovati staničnu disfunkciju, zatajenje organa i na kraju dovesti do smrti. Postoje četiri faze šoka:
Faza 1: Početni stadij šoka
Prvi od stadija šoka je reverzibilan, ali u ovoj fazi nema znakova koji bi ukazivali na šok. Stanice se počinju mijenjati zbog problema s perfuzijom i oksigenacijom. Perfuzija je metoda kojom se arterije koriste za dopremanje krvi u kapilare u tjelesnim tkivima. Bez te hranjive krvi i odgovarajuće opskrbe kisikom, stanice prelaze na anaerobni metabolizam, proizvodeći pirogrožđanu i mliječnu kiselinu.
Faza 2: Kompenzacijski stadij šoka
Tijekom kompenzacijske faze šoka, tijelo pokušava preokrenuti rezultate početne faze. Za ispravljanje neravnoteže koriste se fiziološke, neuralne, hormonalne i biokemijske reakcije. Hiperventilacija je jedan od takvih mehanizama. To uzrokuje povećanu brzinu disanja što, zauzvrat, može pomoći da više kisika dotječe do stanica i neutralizira novonastale kisele uvjete.
Drugi mehanizam je kateholaminski odgovor. Hipotenzija, ili nizak krvni tlak, zbog smanjenog volumena protoka krvi izaziva ovaj odgovor. Kateholamini su hormoni koje oslobađaju nadbubrežne žlijezde. Ovi hormoni povećavaju broj otkucaja srca i pokušavaju povećati krvni tlak.
Treći mehanizam koji se koristi u kompenzacijskom stadiju šoka je odgovor renin-angiotenzin. Tijekom ovog odgovora, hormon koji se zove vazopresin oslobađa se u krvotok. Vasopresin pomaže u zadržavanju tekućine i izaziva vazokonstrikciju.
Faza 3: Progresivni stadij šoka
Ako stupnjevi šoka napreduju u treću fazu prije nego što se ispravi početni uzrok, oštećenja postaju teža i mogu biti nepovratna. Stanična funkcija se nastavlja pogoršavati, anaerobni metabolizam dovodi do pojačane metaboličke acidoze, a kompenzacijski mehanizmi više ne mogu održavati ravnotežu potrebnu za zaštitu organa.
Faza 4: Refraktorni stupanj šoka
Faze šoka će na kraju dovesti do refraktornog stadija ako se uzrok šoka ne može popraviti. U ovoj fazi organi potpuno otkazuju i dovode do smrti. Važno je razumjeti faze šoka kako bi se prepoznalo i spriječilo napredovanje u ovu završnu fazu.