Bebe s Downovim sindromom općenito pokazuju jednu ili više od nekoliko fizičkih karakteristika, uključujući ravne nosove, male uši, nizak tonus mišića, neobično fleksibilne zglobove i dijagonalno ukošene oči. Neka dojenčad mogu imati dodatne fizičke abnormalnosti, kao što su poremećaji srca ili drugih organa. Drugi problemi i komplikacije mogu se pojaviti kako djeca rastu, ali ti problemi često nisu poznati ili shvaćeni tek kasnije.
Mnoge bebe s Downovim sindromom identificiraju se prije rođenja ultrazvukom i amniocentezom. Mogu se primijetiti abnormalnosti u djetetovoj glavi ili razvoju lica, ili amniocenteza može otkriti dodatni kromosom. Često se preporučuje da se ženama starijim od 35 godina provede genetsko testiranje.
Najčešća i uočljiva karakteristika beba s Downovim sindromom je spljošten izgled njihovih lica i nosnog područja. Nosovi su im uglavnom mali, kao i usta, a jezici su im često neobično veliki u usporedbi s tim. Oči mogu imati više bademasti ili škilji izgled u usporedbi s drugom dojenčadi.
Bebama s Downovim sindromom također može nedostajati mišićni tonus. To može biti vidljivo gotovo odmah tijekom početnog testiranja novorođenčeta. Ova djeca mogu imati problema s kretanjem ili podizanjem glave, a ruke i noge mogu izgledati atrofirano, opušteno ili slabo. Mnoga dojenčad s Downovim sindromom također imaju slab refleks sisanja, a zbog oblika njihovih usta dojenje ili hranjenje na bočicu može biti otežano. Istraživanja su pokazala da je dojenje korisno za bebe s Downovim sindromom jer sisanje, jednom naučeno, pomaže u jačanju mišića čeljusti.
Neka dojenčad imaju izraženije karakteristike Downovog sindroma od drugih. Fizički tragovi općenito su prisutni pri rođenju, ali je općenito potrebno dodatno testiranje kako bi se potvrdila dijagnoza. Neka se dojenčad rađaju i s dodatnim unutarnjim abnormalnostima, pa je brza dijagnoza važna kako bi se liječenje moglo započeti što prije.
Postoje neke druge osobine koje djeca s Downovim sindromom mogu posjedovati, ali one se često otkrivaju tek kasnije u njihovom razvoju. Na primjer, mnoga djeca s down sindromom imaju blagu do tešku mentalnu retardaciju. Rana intervencija i liječenje sa savjetnikom i učiteljima defektologije često je ključno kako bi se osiguralo da se svako dijete razvije do svog punog potencijala.