Komunikacija kod autizma općenito je jedan od najvećih izazova s kojima se susreću pojedinci s tim stanjem. Osoba s autizmom obično ima različite karakteristične poteškoće u komunikaciji, uključujući nedostatak kontakta očima, nemogućnost pravilnog izražavanja misli i nemogućnost korištenja ili razumijevanja neizravnih gesta. Osobe s autizmom koje se izražavaju verbalno mogu imati određene karakteristične govorne obrasce, kao što je ponavljajući ili specijalizirani govor, a mogu također govoriti monotono, bez odgovarajuće fleksije i izraza lica.
Čini se da je osoba s autizmom često nepovezana s drugima i ponekad se čini da funkcionira unutar svog privatnog svijeta. Ovaj aspekt autizma uzrokuje poteškoće sa zajedničkom pažnjom pojedinca i imitacijskim vještinama. Općenito, nedostatak u razvoju tih vještina značajno utječe na komunikaciju kod autizma.
Zajednička pažnja uključuje sklonost osobe da svoju reakciju na podražaj temelji na reakciji druge osobe i obično se prirodno razvija u ranom djetinjstvu. Na primjer, ako pojedinac gleda sliku koja je zastrašujuća, on ili ona može baciti pogled na drugu osobu kako bi procijenio reakciju te osobe na sliku i u skladu s tim modelirao vlastitu reakciju. Oponašanje je slična vještina koja uključuje sposobnost osobe da zrcali ponašanje, govor tijela i glasovnu fleksiju drugih pojedinaca kako bi komunicirala na odgovarajući način. Opet, ova se vještina obično razvija u ranom djetinjstvu. Kada te vještine nedostaju, kao što je to obično kod autizma, komunikacijske vještine se općenito ne razvijaju na odgovarajući način.
U mnogim slučajevima, komunikacija kod autizma obilježena je ili potpunim nedostatkom kontakta očima ili neprikladnim kontaktom očima, kao što je prekomjerno buljenje. Tijekom normalne komunikacije većina ljudi koristi kontakt očima kako bi angažirala drugu osobu. Osobe s autizmom ne koriste ovaj komunikacijski mehanizam na odgovarajući način u svojim interakcijama s drugima.
Osobe s autizmom često imaju poteškoća s tumačenjem i korištenjem neizravnih gesta. Na primjer, ako osoba pokaže na predmet preko sobe, autistična osoba neće shvatiti gestu kao usmjeravanje njegove ili njezine pažnje na predmet. Općenito, komunikacija kod autizma uključuje izravne, taktilne geste. Umjesto da pokaže ili verbalno zatraži predmet, osoba s autizmom obično će komunicirati potrebu tako što će fizički primiti osobu za ruku do željenog predmeta ili položiti ruku na predmet s kojim želi pomoć.
Izražavanje misli riječima, bilo napisanim ili izgovorenim, vještina je koju mnogi s autizmom teško razvijaju. Neke osobe s autizmom nikada ne nauče govoriti ili pisati i ograničene su na izravne geste i izražajne zvukove. Ova vrsta komunikacije kod autizma iznimno je izazovna i frustrirajuća, pogotovo kada pojedinac nije u kontroliranom okruženju s ljudima koji su upoznati s određenim gestama i izrazima koji se koriste za komunikaciju.
Kada je autistični pojedinac sposoban razviti verbalnu komunikaciju, njegovi ili njezini govorni obrasci mogu imati određene karakteristične tendencije. Na primjer, mnoge osobe s autizmom razvijaju ponavljajuće govorne obrasce, bilo ponavljajući određenu frazu iznova ili ponavljajući ono što je druga osoba rekla. Drugi mogu obilno govoriti o određenoj temi, ali nisu u stanju izraziti se o drugim temama. Općenito, međutim, čak i kada je verbalna komunikacija kod autizma na visokoj razini, glasovnim tonovima često nedostaje infleksija, a pojedincu obično nedostaju odgovarajući izrazi lica koji bi pratili svoje riječi.