Karakteristike soneta su njegova shema rime, metrička struktura, zajedničke teme i specifične kulturne konvencije. Ova vrsta pjesme tradicionalno ima strogi broj redaka sa završnim riječima koje se moraju rimovati prema određenoj formuli. Ova književna pravila određuju hoće li se pjesnički komad klasificirati kao sonet, a ne kao druga vrsta poezije kao što je prazni stih. Soneti također imaju nekoliko varijacija prema podrijetlu njihovih autora, ali te strukturne razlike i dalje moraju biti unutar određenih parametara. Jezični znanstvenici općenito vjeruju da je ova vrsta pisanog stiha nastala iz talijanskog oblika poezije zvanog sonetto koji se recitirao uz glazbenu pratnju, što objašnjava ujednačene ritmičke karakteristike ove vrste poezije.
Svaki redak soneta napisan je s točno 10 taktova i rasporedom riječi s izmjeničnim naglaskom na slogu. Prvi slog prve riječi je nenaglašen, zatim slijedi naglašeni slog, a zatim još jedan nenaglašeni slog. Cijeli redak u ovoj pjesničkoj formi sadrži točno pet nenaglašenih i pet naglašenih slogova. Ova metrička struktura poznata je kao jambski pentametar, a njegov prepoznatljiv ritam treba oponašati ritam ljudskog srca. Poezija napisana u ovom dobro poznatom obliku često se označava kao stil Shakespeareovog soneta.
Sonet sadrži četiri skupa stihova koji se nazivaju katreni koji se sastoje od po četiri retka. Prva tri katrena imaju četiri stiha, a završni katren ima samo dva stiha, koji ujedno služi i kao završni stih koji sažima cijelu temu pjesme. Sva četiri katrena imaju ukupno 14 stihova, a završne riječi svakog retka moraju slijediti određeni obrazac rime. Završna riječ prvog retka soneta treba se rimovati sa završnom riječju trećeg retka. Ova izmjenična shema rime nastavlja se kroz ostatak pjesme s različitim zvukom rime za svaki od prva tri katrena.
Teme soneta često su usredotočene na ljubav, rat i ljudsku smrtnost, iako one mogu varirati ovisno o pjesnikovim preferencijama, kao i kulturnoj pozadini. Uobičajene teme engleske pjesme često se mogu razlikovati od onih u talijanskoj, a sheme rime svake se također ponekad mogu razlikovati prema utvrđenim konvencijama. Jedna značajna razlika je u tome što talijanski sonet obično ne završava s ista dva zaključna stiha koja se također nazivaju dvostih.