Kemijska tvar alfa-pinen sastavni je dio mnogih eteričnih ulja te ima protuupalna i antimikrobna svojstva. Homeopatske biljke i lijekovi bez recepta obično sadrže alfa-pinen koji se nalazi u biljnim uljima i smolama. Terpentin, destilirana smola borova, svojedobno je bio široko priznat medicinski tretman. Bobice smreke, ulje eukaliptusa i ulje čajevca sadrže ovaj kemijski spoj.
Poznata kao terpen, struktura alfa-pinena sastoji se od 10 atoma ugljika konfiguriranih u dvije izoprenske jedinice spojene od glave do repa. Terpen je jedan od najčešćih spojeva koji se nalaze u prirodi. Tvar je tipično sastavnica ulja ili smola u brojnim biljkama, ali je najraširenija u crnogoričnim borovima. Proizvedena količina ovisi o temperaturi i dostupnoj sunčevoj svjetlosti.
Stoljećima su ljudi skidali koru i bušili debla borova kako bi skupili kapljice smole. Tvar je destilirana s vodom i nazvana terpentin. Smola je bogata alfa i beta pinenima i korištena je u destiliranoj verziji za niz domaćih lijekova. Kapi otopine smole razrijeđene su u mlijeku, vinu ili vodi za respiratorne bolesti i smatralo se da mješavina djeluje kao učinkovito sredstvo za iskašljavanje. Ove smjese korištene su i izvana i iznutra za parazitske infekcije.
U kombinaciji sa životinjskom mašću ili pčelinjim voskom, smola koja sadrži alfa-pinen primijenjena je lokalno kao analgetski liniment ili antimikrobna mast. Zeleni do plavo-crni bobičasti češeri stabla kleke također se stoljećima koriste kao ljekoviti pripravak. U 1600-ima Nizozemci su stvorili alkoholni tonik koristeći bobice kleke. Ovaj napitak će kasnije postati poznat kao džin. Francuzi su destilirali drvo kleke i konačni proizvod koristili za liječenje ekcema i drugih kožnih oboljenja.
Ulje iz stabla eukaliptusa sadrži alfa-pinen, a kulture iz cijelog svijeta koristile su i koriste ulje i lišće ovog dobro poznatog stabla u čajevima, tinkturama i lokalnim formulacijama. Moderne formulacije vodica za ispiranje usta, masti od prehlade i grudi te pastila protiv kašlja obično sadrže ulje eukaliptusa. Povijesno gledano, nekoliko kapi ulja dodavano je u male količine vode ili se pripremao čaj od osušenih listova za liječenje respiratornih poremećaja. Mnogi vjeruju da tinkture osušenih listova pokazuju antimikrobna i antiparazitska svojstva kada se koriste lokalno.
Drevne aboridžinske kulture Australije bile su upoznate s ljekovitim blagodatima ulja čajevca, koje sadrži alfa-pinen. Također poznat kao melaleuka, lokalni pripravci štitili su otvorene rane i navodno eliminirali infekcije. Mnogi prihvaćaju tvar kao lijek za gljivične infekcije stopala.