Stablo Faidherbia albida nalik na bagrem, koje se prirodno nalazi u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, tradicionalno se koristilo za liječenje širokog spektra medicinskih stanja, osim za promicanje plodnosti tla. Također poznata kao zimski trn, bagrem s prstenom jabuke i drvo ana, Faidherbia albida se koristila za liječenje različitih stanja poput malarije, groznice, zubobolje, povraćanja, proljeva i drugih probavnih poremećaja. Faidherbia albida se također koristila za liječenje kašlja, upale pluća, bubrežnih poremećaja, oftalmije, reumatizma, slabosti srca, krvarenja i postporođajnih komplikacija kada konvencionalna medicina nije dostupna. Unatoč tome, sigurnost ili učinkovitost Faidherbia albida u liječenju bilo kojeg stanja nije procijenjena od strane Uprave za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država ili bilo kojeg drugog većeg regulatornog tijela.
Izuzetno visoka koncentracija tanina koji se nalazi u kori stabla čini ovu biljku prirodnim izborom za liječenje proljeva, krvarenja i krvarenja zbog isušivanja tkiva i adstringentnih svojstava ovih molekula. Biljke bogate taninima koje se mogu otkriti po neugodnom naboranju koje proizvode kada se kušaju, biljke bogate taninima korištene su u medicinske svrhe u iste svrhe gdje god se našle na kugli zemaljskoj. Slično, gorak okus lišća na Faidherbia albida ukazuje na prisutnost alkaloida – biljnih kemikalija neugodnog okusa koje su često ili otrovne ili ljekovite, ovisno o korištenoj dozi. Neki od alkaloida prisutnih u Faidherbia albida mogu biti odgovorni za navodna protuupalna svojstva biljke koja snižavaju temperaturu i malariju. Zbog rizika od toksičnosti, potrebno je istraživanje prije nego što se te kemikalije mogu koristiti za liječenje bilo kojeg stanja; međutim, studije na životinjama iz 2011. pokazale su da cijeli ekstrakti biljke pokazuju izrazito niske razine toksičnosti.
Sveprisutnost medicinske upotrebe Faidherbia albida u zajednicama u kojima se prirodno nalazi vjerojatno je zbog dugogodišnje povezanosti stabla s poljoprivredom i ljudskim naseljima. Mnogi arheolozi vjeruju da je korištenje ovih stabala pomoglo u proširenju dosega poljoprivrede poboljšanjem plodnosti tla u dijelovima sjeverne Afrike i Bliskog istoka koji nisu pogođeni sezonskim poplavama koje obogaćuju tlo. Ta ista stabla, sa svojom visokom tolerancijom na sušu i sjemenkama bogatim hranjivim tvarima, iako neukusnim, također su pomogla zajednicama da prežive periodične gladi. Neposredna blizina ove korisne biljke ranim poljoprivrednim zajednicama vjerojatno bi nadahnula te narode da mogu testirati njezinu učinkovitost za širok spektar bolesti.