Čvor, ptičja trava, svinjac i niska trava poznati su nazivi za biljku Polygonum aviculare, jednogodišnji usjev i korov pustoši koji se povremeno koristi u narodnoj medicini. Iako nije popularna biljka u europskim, američkim, kineskim ili Unani biljnim medicinskim tradicijama, sve one koriste astringentna svojstva biljke. Iz tog razloga, Polygonum aviculare se kroz povijest koristio za liječenje dizenterije, hemoroida, proljeva, simptoma kronične venske insuficijencije te unutarnjih i vanjskih krvarenja. Moderni travari smatraju da biljka ima diuretičko, emolijentno, pospješivanje želučane kiseline, ekspektorans, protuupalno, tonizira srce, vazokonstriktivno, snižava temperaturu, zacjeljuje rane i ima antiparazitska svojstva.
Polygonum aviculare se također koristio u liječenju raznih plućnih stanja, budući da se vezivno tkivo pluća može ojačati visokom koncentracijom silicilne kiseline u biljci. Diuretski učinci ove biljke doveli su do njezine povijesne upotrebe u pomaganju pri odlasku bubrežnih kamenaca, kao i u liječenju visokog krvnog tlaka i zadržavanja vode. Kao adstringentni lijek za kroničnu vensku insuficijenciju, ekstrakti ove biljke obećavaju u liječenju novonastalih proširenih vena. Biljka se nije pokazala učinkovitom u liječenju proširenih vena kod pacijenata kod kojih je stanje kronično. Unutarnja uporaba paste Polygonum aviculare u liječenju dizenterije ima najveću znanstvenu potporu, a rezultati brojnih različitih studija podupiru ovu tradicionalnu primjenu.
Dok se vjeruje da svi dijelovi biljke posjeduju ova ljekovita svojstva, smatra se da su posebno listovi korisni u liječenju parazitskih infekcija, zadržavanja vode i kožnih oboljenja. Sok se uglavnom koristi za liječenje flegmičnog kašlja i kao vazokonstriktivno sredstvo. Smatra se da su sjemenke Polygonum aviculare otrovne. Ti su se toksini u prošlosti iskorištavali za izazivanje povraćanja ili proljeva kod pacijenata koji su progutali otrove.
Polygonum aviculare se često koristi kao biljka za salatu u sirovom ili kuhanom obliku. Iako je bogat izvor cinka, biljka sadrži i veliku količinu oksalne kiseline, koja je također prisutna u sirovom špinatu, rabarbari i ovčjoj kiselici. Osim što ometa apsorpciju nekih hranjivih tvari u crijevima, oksalna kiselina može pogoršati giht, reumatoidni artritis i bubrežne kamence kod nekih pacijenata. Međutim, kuhanjem biljke dramatično se smanjuje sadržaj oksalne kiseline, što je čini relativno sigurnom za korištenje u umjerenim količinama – čak i za pacijente s stanjima koja se mogu pogoršati.