Čini se da terapija matičnim stanicama za multiplu sklerozu obećava u dva različita oblika liječenja. Prvi uključuje vađenje pacijentovih matičnih stanica prije nego što se podvrgnu kemoterapiji, a zatim njihovo ponovno ubrizgavanje. Drugi tretman uključuje vađenje stanica i njihovo ponovno ubrizgavanje bez kemoterapije. Oba ova tretmana obećavaju za liječenje osoba s ranim stadijem MS.
Najmanje invazivna metoda terapije matičnim stanicama za multiplu sklerozu uključuje vađenje koštane srži iz pacijenta i filtriranje masti i kostiju. To ostavlja matične stanice za sobom, koje se zatim ponovno ubrizgavaju u pojedinca. Ovo je jednodnevni, ambulantni zahvat. Sudionici studija nisu prijavili nikakve loše učinke liječenja, a istraživači vjeruju da je došlo do poboljšanja njihovih simptoma. Čini se da je tretman pomogao živčanim putevima učinkovitije transportirati živčane impulse. Istraživači vjeruju da ovaj tretman djeluje jer matične stanice stvaraju neku vrstu zakrpe preko oštećenih područja leđne moždine i mozga.
Agresivniji oblik terapije matičnim stanicama za multiplu sklerozu uključuje transplantaciju matičnih stanica nakon kemoterapije. Pacijentu se prije kemoterapije vade vlastite imunološke matične stanice. Zatim se podvrgavaju kemoterapiji kako bi uništili svoj imunološki sustav. Zatim se imunološke matične stanice ponovno ubrizgavaju u tijelo pacijenta. Vjeruje se da ovaj proces ponovno postavlja imunološki sustav.
Ova vrsta transplantacije matičnih stanica poznata je kao autologna nemijeloablativna transplantacija hematopoetskih matičnih stanica. Pacijenti koji su bili podvrgnuti ovom postupku primijetili su poboljšanje hodanja, vida, snage i drugih simptoma MS-a tijekom 24 mjeseca nakon tretmana. Nakon što su se poboljšanja izjednačila, simptomi pacijenata su ostali stabilni.
Terapija matičnim stanicama nudi najveći potencijal za pacijente s MS-om koji su u ranoj fazi bolesti, poznatoj kao relapsno-remitentna MS. Kod relapsno-remitentne MS bolesnik se oporavlja, djelomično ili potpuno, između izbijanja bolesti. Deset do 15 godina nakon dijagnoze MS-a, bolest napreduje u sekundarno-progresivni MS. Tijekom ove faze bolesti, simptomi se progresivno pogoršavaju, stvarajući neurološka oštećenja koja se ne čine reverzibilnima.
Multipla skleroza je autoimuni poremećaj koji napada leđnu moždinu i mozak. Istraživači nisu sigurni što uzrokuje MS, ali se vjeruje da genetika, okoliš, virus ili kombinacija ovih čimbenika igraju ulogu. Bolest je češća u žena nego muškaraca, a prosječna dob za postavljanje dijagnoze je između 20 i 40 godina. Simptomi uključuju gubitak koordinacije, nejasan govor, grčeve mišića i drhtanje.