Vježbe Ahilove tetive su pokreti osmišljeni za jačanje Ahilove tetive u peti. Sastoje se od tetiva mišića gastrocnemiusa, soleusa i plantaris u potkoljenici, Ahilova tetiva – najjača tetiva u ljudskom tijelu – pričvršćuje te mišiće na petnu kost, kalkaneus. Budući da ova tetiva prenosi sile koje stvaraju mišići u potkoljenici preko skočnog zgloba povlačenjem prema gore na peti, vježbe Ahilove tetive imaju tendenciju da se usredotoče na jačanje gastrocnemiusa i soleusa te u manjoj mjeri plantaris. Najučinkovitije vježbe su varijacije usmjeravanja i savijanja stopala, kao i istezanja Ahilove tetive kako bi je ojačala.
Veliki dvoglavi mišić potkoljenice koji ide od iza koljena do petne kosti, gastrocnemius, snažan je plantar fleksor, što znači da savija stopalo prema dolje u skočnom zglobu. Ispod gastrocnemiusa u potkoljenici nalazi se soleus, nešto manji mišić koji također plantarno savija gležanj, osobito kada je koljeno savijeno. Treći mišić sa zajedničkom tetivom u Ahilovoj je plantaris, relativno manji mišić noge čiji se mišićni trbuh nalazi iza koljena i čija se tetiva proteže između gastrocnemiusa i soleusa do pete. Kako je djelovanje plantarisa tako beznačajno – zapravo se smatra rudimentarnom strukturom – vježbe koje jačaju Ahil prvenstveno uključuju gastrocnemius i soleus.
Budući da kontrakcije ovih mišića potkoljenice povlače prema gore na Ahilovoj tetivi, čime se stopalo spušta prema dolje kao kod usmjeravanja nožnog prsta, trening snage gastrocnemiusa i soleusa proksimalno jača tetivu. Stoga se sve vježbe koje uključuju plantarnu fleksiju mogu smatrati vježbama Ahilove tetive. Vježbači početnici i pojedinci koji rehabilitiraju ozljedu Ahilove tetive mogu imati koristi od jednostavnih sjedećih vježbi. To se može učiniti dok sjedite za stolom na poslu, a uključuje osnovnu plantarnu i dorzalnu fleksiju, ili ponavljanje pokazivanja i savijanja stopala, kao i složenije pokrete gležnja, kao što je crtanje abecede nožnim prstima.
Tradicionalni pokreti za jačanje listova također se mogu smatrati vježbama Ahilove tetive. To uključuje podizanje teladi stojeći i sjedeći. Podizanje potkoljenice u stojećem položaju, koje radi na oba mišića, uključuje stajanje na stepenicu sa stražnjom polovicom stopala koja visi s ruba i uzdizanjem na loptice stopala, nakon čega slijedi spuštanje peta pored stepenice dok se ne osjeti istezanje prije ponavljanja . To se može učiniti s vlastitom tjelesnom težinom ili na stroju za dodatni otpor. Sjedeći dizanja potkoljenice, koja bolje naglašavaju soleus, izvode se na spravi s oba koljena pritisnuta uz previse jastučiće radi podizanja i spuštanja utega.
Iako je Ahilova tetiva najmoćnija tetiva u ljudskom tijelu, sklonost stezanju mišića teleta čini ga osjetljivim na suze. Iz tog razloga, istezanje za mišiće potkoljenice i njihove tetive treba biti uključeno u režim vježbi Ahilove tetive. Za istezanje Ahilove noge, preporuča se istezanje listova u stojećem položaju, u kojem pojedinac stoji okrenut prema zidu, stavi obje ruke na zid u visini prsa i jednom nogom zakorači ravno natrag u iskorak. Držeći prednju nogu postavljenu i lagano savijenu u koljenu, trebao bi ispraviti zadnju nogu i pritisnuti petu stražnje noge u pod dok gura svoju tjelesnu težinu naprijed kako bi povećao istezanje. Ovo istezanje treba držati bez poskakanja 30 sekundi i ponoviti s lagano savijenim stražnjim koljenom i petom na podu, koja cilja na soleus.