Vlade i druge vlasti pokušavaju zabraniti knjige stotinama godina iz raznih razloga. Ove knjige često kritiziraju vladu, izražavaju stavove koji se protive popularnoj religiji ili navode kako učiniti nešto potencijalno opasno ili kobno. Ponekad, ovisno o jurisdikciji, ilegalne knjige mogu imati jak jezik ili pozitivno govoriti o rasi ili seksualnoj orijentaciji koja se izbjegava. Često su ilegalne knjige službeno ilegalne u jednoj zemlji, a ne u više zemalja, jer knjiga nikada nije objavljena u međunarodnom prometu, ali postoje slučajevi da su knjige ilegalne na nekoliko mjesta. Na primjer, Ljubavnik Lady Chatterley je nekoć bio zabranjen u Sjedinjenim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, uglavnom zbog vulgarnih riječi i detaljnih seksualnih radnji koje se prije nisu mogle ispisati.
Jedan od razloga zašto su knjige obično zabranjene je taj što se vladi ili jurisdikciji ne sviđaju vjerski, etički ili ideološki stavovi koje određena knjiga zastupa. Na primjer, vlada Libanona osporila je i zabranila Da Vincijev kod jer se vjerskim vođama katolicizma nije svidjelo kako prikazuje kršćanstvo. Libanon je također zabranio Dnevnik Anne Frank jer se vlada nije složila s pozitivnim prikazom židovske kulture u knjizi. Na Tajlandu je biografija kralja pod nazivom Kralj se nikad ne smiješi bila zabranjena jer se vladi nije svidjelo njezin pogled na kralja.
U mnogim dijelovima svijeta ilegalne knjige uključuju one koje prikazuju homoseksualnost u pozitivnom svjetlu. Ovisno o regiji i jurisdikciji, ove knjige nisu nužno ilegalne, ali su zabranjene za djecu. Mnoge od ovih knjiga, kao što su Kralj i Kralj, Tatin cimer i Tango čini troje, su ograničene ili zabranjene jer prikazuju homoseksualni par u pozitivnom svjetlu. U ovim knjigama homoseksualni par često govori o normalnom obiteljskom ponašanju povezanom s heteroseksualnim odnosima, poput odgoja djeteta i rješavanja kućanskih poslova. U Sjedinjenim Državama, na primjer, ponekad postoji bijes roditelja čija su djeca bila izložena knjigama koje prikazuju homoseksualno orijentiranu obitelj kao normalnu, što često dovodi do ograničavanja knjige ili potpune zabrane knjige u nekim područjima.
Neke ilegalne knjige sadrže informacije koje jurisdikcija smatra opasnima, nedruštvenim ili nasilnim. Na primjer, Francuska je zabranila knjigu pod nazivom Suicide mode d’emploi, koja objašnjava različite načine samoubojstva. Osim toga, knjiga American Psycho, koja prikazuje ubojstva u prvom licu, potpuno je zabranjena u Queenslandu u Australiji i može se legalno prodavati samo osobama starijim od 18 godina u drugim dijelovima zemlje, iako zabrana nije uvijek nametnut.