Najčešće teme za satiru općenito su politika, aktualni događaji, uočeni društveni problemi i uobičajene zamke svakodnevnog života. Satira u književnosti obično mora biti napisana s ironijom, sarkazmom i hiperboličnom parodijom da bi bila učinkovita. Uspješno napisane satirične teme mogu privući pozornost čitatelja na relevantno pitanje, pa čak i preispitati vlastite unaprijed stvorene ideje o tom pitanju. Književni žanr satire poznat je po korištenju opisnog pretjerivanja, a dobro napisano djelo općenito naglašava temu koju prepoznaje relativno velik broj čitatelja.
Politička događanja uobičajene su teme za satiru jer su obično teme o kojima većina ljudi čuje u raznim vijestima. Odluke vladinih čelnika ponekad su predmet satire kada veliki segmenti stanovništva vjeruju da lideri donose nerazumne političke odluke. Ova vrsta pisane kritike može biti posebno rasprostranjena u društvima koja visoko cijene demokraciju i slobodu izražavanja.
Satiričko pisanje često je sredstvo za društvenu kritiku, osobito u vezi s pitanjima podjela. Jedan pisac s određenim stajalištem može stvoriti satiru s krajnjim ciljem da ukaže na zabludu suprotnog gledišta. Neke poznate satire u književnoj formi rađene su kao pripovijesti sa sarkazmom kao jednim od primarnih alata za prenošenje autorove poruke o ovim vrstama problema. Popularne teme za satiru o društvenim pitanjima mogu se ticati jaza između bogatih i siromašnih ili razdvajanja između crkve i države.
Jedan od preliminarnih koraka pisanja u ovom književnom žanru je temeljito razumijevanje nijansi satire, budući da su neke vrste satiričnog pisanja suptilnije od drugih. Mnogi pisci koji pokušavaju satiru provode dosta vremena čitajući narativne parodije etabliranih satiričara prije nego što dođu do vlastitih ideja. Čest izazov je formuliranje originalnog shvaćanja popularne ideje, jer više pisaca ponekad može parodirati iste teme za satiru i otežati novom piscu da kaže nešto jedinstveno o tom materijalu.
Aspekti svakodnevnog života ponekad mogu postati zabavne satire ako su izrađene s odgovarajućim mjerama duhovitosti i ironije. Neki književni satiričari pišu priče o temama kao što su iskušenja tehnologije ili urbani život. Ove satire često imaju za cilj prenijeti temeljni komentar o povezanom ljudskom ponašanju.