Uobičajeni testovi vida uključuju testove vida u boji, testove refrakcije, testove vidne oštrine i testove vidnog polja. Svi ovi testovi mogu se primijeniti tijekom rutinskog pregleda oka, a neki se izvode tijekom redovitog tjelesnog pregleda kako bi se provjerile promjene vida kod pacijenta, određujući je li potrebna uputnica specijalistu za vid. Ovi se testovi redovito ponavljaju s ciljem ranog prepoznavanja problema s vidom kako bi se mogli liječiti prije nego što se razviju komplikacije.
U testovima vida u boji pacijentima se prezentiraju materijali namijenjeni testiranju njihovog vida boja. To se može učiniti iz više razloga, od zabrinutosti oko nasljeđivanja mana vida do zabrinutosti zbog promjena na optičkom živcu koje bi mogle ometati vid boja. Uobičajeni primjer je skup karata prekrivenih točkama raznih boja. Brojevi i slova ugrađeni su u točke i bit će vidljivi ili nevidljivi, ovisno o nečijoj sposobnosti vida boja.
Refrakcijski testovi zahtijevaju proširenje očiju, korištenjem kapi za oči. Liječnik će pogledati u oči jarkim svjetlom kako bi vidio kako se svjetlost ponaša unutar oka, a od pacijenta će se također tražiti da pogleda kroz niz leća kako bi utvrdio je li potrebna korekcija vida i da vidi koja je razina korekcije potrebna. Nakon ovog testa, pacijent će morati nositi zaštitne naočale prije izlaska van, jer postoji opasnost od oštećenja očiju uzrokovanih jakim svjetlom kada su zjenice proširene.
Testovi vidne oštrine uključuju uvid u to koliko dobro ljudi mogu razlikovati predmete poput slova ili brojeva na različitim udaljenostima. Klasični oblik je očna karta na zidu, gdje se od ljudi traži da pročitaju grafikon i zabilježe posljednja čitljiva slova za pacijenta. Ljudima koji ne znaju čitati mogu se dati testovi vidne oštrine koji uključuju identifikaciju oblika i objekata na karti ili kartici, što liječnicima omogućuje dijagnosticiranje problema s vidom kod male djece. Ostali testovi vida za oštrinu uključuju opcije poput Amslerove mreže koja se koristi za provjeru makularne degeneracije.
U testovima vidnog polja cilj je vidjeti koliko je perifernog vida dostupno pacijentu. Liječnici mogu izvesti ovaj test jednostavnim stajanjem ispred pacijenta i pomicanjem mete poput prsta s lijeva na desno. Pacijent javlja kada prst više nije vidljiv i liječnik može zabilježiti točku na kojoj je izašao iz pacijentovog vidnog polja. Promjene perifernog vida identificirane tijekom testova vida mogu biti znak oštećenja očiju ili okolnih struktura.