Merkur je mali planet, orbitalnog promjera oko trećine našeg, a nalazi se otprilike dvije i tri četvrtine svjetlosnih minuta od Sunca. To je otprilike 1/20 Zemljine mase i volumena, s temperaturom površine od -292 do 806 °F (−180 do 430 °C), s visokim temperaturama u podne na Merkuru i najnižim u kraterima blizu polova. Sastoji se od 70% metalnog materijala i 30% silikatnog materijala, s relativno velikom jezgrom koja se sastoji od rastaljenog željeza.
Unatoč svojoj maloj veličini, Merkur se od davnina promatra sa Zemlje zbog njegova osvjetljenja Suncem. Odbacivanjem Plutona kao planeta, Merkur je novi najmanji planet u Sunčevom sustavu, iako su dva mjeseca, Ganimed i Titan, veća, ali još uvijek manje masivna.
Najveća misterija o Merkuru je njegova velika željezna jezgra, oko 42% njegovog volumena u odnosu na Zemljinih 17%. Postoje razne teorije koje se koriste da se to objasni. Prva je teorija koja se temelji na udaru, koja kaže da je u ranoj povijesti Sunčevog sustava veliki planetesimal udario u planet i otkinuo veći dio njegove kore i plašta. Drugi je da je Sunce, kako se u početku formiralo iz primordijalnog oblaka plina, okupalo Merkur u supervrućoj atmosferskoj ovojnici, ispeći površinski materijal i izbacivši ga prema van kao solarni vjetar. Treća teorija je da je otpor protosolarne maglice spriječio da se lakše čestice akreiraju na planet Merkur, ostavljajući ga uglavnom s teškim elementima. Buduće svemirske misije pomno će promatrati Merkur i istraživati dokaze kako bi potvrdili ili opovrgli ove teorije, koje daju različita predviđanja o njegovom površinskom sastavu.
Budući da je Merkur premalen i vruć da bi mogao sadržavati veći dio atmosfere, dobio je ozbiljne udarce u ranim danima Sunčevog sustava, kada je bilo mnogo više zalutalih stijena nego danas. Taj se događaj naziva kasnim teškim bombardiranjem i prekrio je Merkurovu površinu u kraterima. Rani vulkanizam pridonio je stvaranju nekih malih marija, odnosno glatkih ravnica, poput onih koje se danas mogu vidjeti na Mjesecu.
Većinu detalja o površini Merkura znamo zahvaljujući Marineru 10, robotskoj sondi poslanoj u orbitu planeta 1974. Nakon nekoliko dana orbite ponestalo joj je goriva i naši su znanstvenici prestali komunicirati s njom. Smatra se da Mariner 10 još uvijek kruži oko Sunca, prolazeći svakih nekoliko mjeseci pored Merkura.
Godine 2008. letjelica MESSENGER stići će do Merkura, dajući nam više informacija o ovom vrlo malom, vrlo vrućem planetu.