Neuspješna tehnologija je tehnologija koja se u jednom trenutku možda činila obećavajućom, ali kasnije nije ispunila svoja očekivanja ili je možda čak i potpuno propala. Postoje daleko uspješnije tehnologije od neuspjelih, jer ljudi obično ne troše puno vremena ili novca na tehnologiju ako je vjerojatno da će ona propasti. Tehnologije, međutim, ponekad zakažu.
Jedan primjer neuspjele tehnologije je bežično napajanje. Nikola Tesla, izumitelj izmjenične struje, svojedobno je zamislio gigantske elektrane koje bi Zemljinoj kori davale takav električni naboj da se struja može dobiti jednostavnim ukopčavanjem u zemlju. Tesla je potrošio milijune na ovu viziju, sagradivši električni toranj toliko moćan da su polja oko njega zasjala kad je bio uključen. Ipak, ovaj toranj je na kraju bio nešto više od kurioziteta. Rastavljen je kada je Tesla potonuo u dugove. Do danas još ne postoji učinkovito sredstvo bežičnog prijenosa energije, a možda nikada neće.
Tehnologija koja je doživjela dugo razdoblje kvara je zračni brod. Nekoć hvaljen kao idealan leteći stroj tijekom “zlatnog doba zračnih brodova” između 1900. i 1937., izgradnja zračnog broda gotovo je prestala nakon katastrofe Hindenburga, koja se dogodila kada se zapaljiva koža zračnog broda zapalila. U katastrofi je život izgubilo 35 ljudi, a proizvela je mnogo slika i radijskih izvještaja koji i danas proganjaju. Od 1937. do ranih 2000-ih, zračni brodovi su se prvenstveno koristili za ograničene reklamne aplikacije. Međutim, na početku 21. stoljeća čini se kao da se zračni brodovi vraćaju.
Još jedna klasična neuspješna tehnologija je hladna fuzija. Za koju se smatralo da je potencijalno neograničen izvor energije, hladna fuzija pokušala je pokrenuti nuklearnu fuziju (izvor energije koji koristi Sunce) bez ekstremne temperature ili tlaka, za koje se općenito smatralo da je potrebno. Ekstremne temperature potrebne za pokretanje fuzije tradicionalno su bile krajnja prepreka za njegovu upotrebu kao ekonomičnog izvora energije. Godine 1989. Stanley Pons i Martin Fleischmann, znanstvenici sa Sveučilišta Utah, izravno su se obratili medijima, rekavši im da su uspješno razvili uređaj za hladnu fuziju. Da je istinito, osigurao bi praktički neograničen izvor energije za cijelo čovječanstvo. Nažalost, uređaj Ponsa i Fleischmanna bio je neuspješan, a drugi znanstvenici nisu mogli reproducirati navedene učinke. Hladna fuzija živi kao arhetipski primjer neuspjele tehnologije.
Postoje brojne druge neuspjele tehnologije, ali očito im se privlače manje pažnje od uspješnih tehnologija. Pogled na povijest neuspjelih tehnologija može biti od koristi jer nam pomaže primijeniti opravdani skepticizam na tehnologije koje danas izgledaju obećavajuće.