Biljojedi koriste pet glavnih kategorija strategija kako bi izbjegli obranu biljke i konzumirali biljku: mehaničke prilagodbe (kao što su zubi), biokemijske prilagodbe, prilagodbe ponašanja, mikrobni simbionti i manipulacija domaćinima. Sve se općenito koriste istovremeno, iako u većoj ili manjoj mjeri ovisno o vrsti. Sve su općenito okarakterizirane kao uvredljive prilagodbe, jer biljožder pokreće napad na biljku, osim u rijetkim slučajevima biljaka mesoždera.
Baš kao interakcija između grabežljivaca i plijena, interakcija između biljojeda i biljaka koje jedu evolucijska je utrka u naoružanju. Biljke koriste različite obrambene mehanizme da obeshrabre biljojede da ih jedu – fizičke obrane poput bodlji, nastojanja da se učine manje ukusnima, štetnih kemikalija (zvanih sekundarni metabolički proizvodi) dizajnirane da zaustave biljojede i druge strategije. Istodobno, biljojedi razvijaju različite strategije kako bi zaobišli obranu biljaka. Trenutne biljke imaju obrambene baterije koje se mogu koristiti protiv beskralježnjaka i napadača kralježnjaka.
Najuniverzalnija prilagodba koju koriste biljojedi u borbi protiv obrane biljaka je mehanička. Biljojedi moraju imati neki mehanizam za hranjenje, zube ili mandibule, da otkinu dijelove biljke i pojedu je. To se odražava u tisućama različitih varijacija jednostavnog koncepta zuba, od desetaka tisuća “zuba” u raduli puža, do 32 stalna ljudska zuba. Ovisno o tome je li životinja ekskluzivni biljožder ili svejed, njezini će zubi biti manje ili više oštri ili zakrivljeni, drugačijeg oblika kako bi se prilagodili njezinoj osobnoj prehrani.
Druga klasa prilagodbi protiv obrane biljaka je kemijska. Mnogi biljojedi proizvode enzime koji poništavaju otrovne kemikalije koje biljka oslobađa kada je napadnuta. Oni negiraju neposrednu obranu i dopuštaju biljojedi da konzumira biljku. Zatim, druga klasa prilagodbi preuzima u želucu – različiti biljojedi imaju različite želuce s različitim bakterijama prilagođenim da probavljaju molekule u njihovoj omiljenoj hrani. Jedna od najimpresivnijih evolucijskih inovacija među kopnenim životinjama kenozoika bila je evolucija želuca s više komora, koji je evoluirao da probavlja trave siromašne hranjivim tvarima.
Neke od najzanimljivijih prilagodbi biljojeda za obranu biljaka su adaptacije ponašanja, manipulacija domaćinom. Jedući biljku u određeno vrijeme ili u određenom godišnjem dobu, biljožder može maksimizirati prehranu koju dobiva dok minimizira prisutnost nepoželjnih kemikalija poput tanina. Neke od najpametnijih prilagodbi su manipulacija domaćinima, gdje hranilica nekako natjera biljku da se odrekne svojih hranjivih tvari. To se vidi i u slučaju insekata koji izazivaju žuč i u ljudskoj poljoprivredi.