Kada je riječ o pravilnom rasporedu zaliha, postoji nekoliko osnova koje mogu učiniti proces lakšim i učinkovitijim za bilo koju vrstu poslovanja. Općenito, postoje dvije glavne brige koje treba razmotriti kako bi se zalihe rasporedile na način koji će najviše koristiti tvrtki. Prvo takvo razmatranje je odrediti kada se zalihe trebaju brojati u odnosu na to kako tvrtka posluje, pazeći da nedostatak zaliha ne uzrokuje gubitak kupaca ili poslovanja. Ispravno planiranje zaliha također bi trebalo uzeti u obzir proizvode koji se inventariziraju i uspostaviti prilagođeni raspored ne samo za cijelo poslovanje, već i za specifične proizvode koje tvrtka prodaje, proizvodi ili koristi.
Planiranje zaliha je praksa određivanja kada tvrtka treba provesti procjenu zaliha. Pojam “zaliha” ne odnosi se samo na fizičke proizvode koje tvrtka ima na licu mjesta, već i na proces brojanja takvih proizvoda kako bi se osiguralo da su količine ispravno poznate. Ovaj proces brojanja proizvoda u poduzeću može potrajati prilično dugo i može biti teško pravilno provesti dok istovremeno vodi posao. Planiranje zaliha obično funkcionira tako da određuje način brojanja zaliha na takav način da samo minimalno ometa poslovanje i još uvijek daje točne brojeve.
Jedan od temeljnih aspekata planiranja zaliha je osiguranje da vrijeme koje se koristi za prebrojavanje proizvoda neće pretjerano ometati kupce. Zbog toga se obimno prebrojavanje zaliha ili revizije obično provode navečer kada je trgovina zatvorena za kupce. To ne samo da smanjuje količinu nereda i frustracije s kojima se kupci mogu susresti dok se broji zalihe, već također smanjuje vjerojatnost da će kupci potencijalno pomicati proizvode i smanjiti točnost brojanja. Ovu vrstu inventara također treba napraviti kada dućan nije u najprometnijoj sezoni. Pravilno planiranje inventara također bi trebalo osigurati da adekvatan broj zaposlenika može raditi tijekom i nakon radnog vremena.
Još jedno važno razmatranje rasporeda zaliha je da bi tvrtka trebala prilagoditi brojenje zaliha proizvodima tvrtke. Maloprodajna trgovina, na primjer, može provesti punu inventuru trgovine godišnje, dok se samo određeni proizvodi broje svaki tjedan. To se obično radi za proizvode koji su u velikoj potražnji kako bi se osigurala dostupnost ili za proizvode koji su pod većim rizikom od krađe. Proizvođači i druge tvrtke mogu to uzeti u obzir prilikom brojanja zaliha kao što je uredski materijal kako bi osigurali da su uobičajeni proizvodi dostupni zaposlenicima; takve tvrtke također mogu češće inventarirati popularne artikle kako bi se uvjerile da se ti artikli proizvode dovoljno brzo da zadovolje potražnju kupaca.