Računovodstvo uzajamnih fondova obično je složeno, jer uključuje mnoge razine ulaznih i izlaznih ulaganja, kao i državnu regulativu, operativne troškove i naknade. Ovi fondovi mogu ponuditi relativno siguran oblik ulaganja u više vrijednosnih papira za ulagače koji pokušavaju povećati zaradu i minimizirati rizik. U računovodstvenom smislu, međusobne fondove čine depoziti ulagača i investicijske dividende na plus strani, a kupovina fondova i troškovi na minus strani.
Osnove investicijskog fonda počinju s kupnjom udjela u određenom fondu brojnim različitim investitorima. Mnogi investicijski fondovi su otvoreni, što znači da upravitelj fonda može prodati neograničen broj dionica. Zatvoreni investicijski fond ulagačima prodaje fiksni broj dionica putem inicijalne javne ponude (IPO). Upravitelj fonda obično upravlja računovodstvenim postupcima za uzajamne fondove, koje može nadzirati upravni odbor.
Depoziti u uzajamni fond se udružuju i koriste za kupnju vrijednosnih papira koji mogu uključivati dionice, obveznice i kratkoročne fondove tržišta novca. Upravitelj fonda obavlja kupnju i prodaju za investicijski fond, temeljeći odluke o ulaganju na ciljevima fonda, koji su navedeni u prospektu investicijskog fonda. Gotovo svi troškovi uzajamnog fonda koriste se za upravljanje fondom, uključujući plaćanje upravitelja fonda. Svi troškovi fonda odbijaju se od ukupne imovine, tako da zajednički fondovi s visokim operativnim troškovima mogu imati niže povrate od onih s minimalnim operativnim troškovima.
Svaki pojedinačni investitor posjeduje udio u zajedničkom fondu, a zarada dolazi od zbrajanja dividendi i zarađenih kamata, umanjenih za troškove fonda. Diverzificirani uzajamni fond može dobiti dividende od vlasništva dionica ili kamate od kupnje obveznica. Uz računovodstvo uzajamnih fondova, sva dobit fonda ravnomjerno se dijeli između svih ulagača i isplaćuje godišnje. Ulagači mogu odabrati izravnu isplatu dividende ili ponovno uložiti novac natrag u fond. U svakom slučaju, dioničari su odgovorni za plaćanje poreza na isplate zajedničkih fondova.
Računovodstvo uzajamnih fondova koristi se za određivanje neto vrijednosti imovine (NAV) zajedničkog fonda, a taj se broj obično mijenja svakodnevno. NAV predstavlja koliko jedna dionica u određenom zajedničkom fondu vrijedi u određenom trenutku. Upravitelji fondova izračunavaju NAV tako da podijele vrijednost svih vrijednosnih papira koje zajednički fond posjeduje s brojem dionica koje fond ima u obradi. Potencijalni ulagači mogu koristiti NAV kako bi odredili koji investicijski fond nudi najbolju vrijednost.