Postoje brojne prednosti — i nekoliko značajnih nedostataka — korištenje biometrijskih sigurnosnih mjera za fizičke objekte i elektroničke uređaje. Biometrijska sigurnost koristi vlastite fizičke oznake osobe kao jedino sredstvo za dobivanje pristupa putem te sigurnosti. Tipični biometrijski identifikacijski markeri uključuju otiske prstiju, glasovnu provjeru, skeniranje mrežnice i softver za prepoznavanje lica.
Iako su ove sigurnosne mjere prilično skupe, primarna prednost je ta što su općenito neprobojne za hakere, kriminalce ili bilo koje druge koje sigurnosne mjere imaju za cilj držati podalje. Biometrijske tehnologije ipak imaju nekoliko nedostataka, uključujući činjenicu da se ljudsko tijelo mijenja tijekom vremena. Promjene koje mijenjaju biometrijske identifikacijske oznake onih kojima je dopušten pristup mogu zakomplicirati i dugoročnu sigurnosnu logistiku i tijek rada.
Primarna prednost korištenja biometrijskih sigurnosnih sustava je sposobnost vlasnika nekretnine ili šefa sigurnosti da prilagode sigurnosni sustav izravno onom osoblju kojem je najpotrebniji pristup. Ideja je da korištenjem prirodnih biljega koji su jedinstveni za svaku pojedinu osobu, sigurnosni sustav će moći lako identificirati one kojima je dopušten pristup, dok će lako identificirati one koji nisu. Biometrijska sigurnost najprikladnija je za fizičke prostore koji zahtijevaju kontinuiranu ili dugotrajnu zaštitu. Postoje neke metode za korištenje biometrijskih tehnologija za zaštitu hardvera, softvera i podataka, ali te metode mogu nadvladati uporni i predani hakeri.
Biometrijski sigurnosni sustavi imaju izrazitu prednost u odnosu na tradicionalne lozinke, šifre ključeva i pristupne kartice jer se ne mogu hakirati, ukrasti ili prenijeti od osobe kojoj je dopušten pristup. Ipak, osim ove jedne značajke, biometrijski sigurnosni sustavi imaju problema i nedostataka. Na primjer, razvoj katarakte mogao bi ozbiljno inhibirati sposobnost osobe da dobije pristup putem potvrde skeniranja mrežnice, uzrokujući probleme cijeloj ustanovi koja je svoje resurse posvetila ovom obliku biometrijske sigurnosti.
Ako jedan član osoblja sa sigurnosnim pristupom razvije zdravstveno stanje koje mijenja njegove ili njezine biometrijske oznake, dotična ustanova imat će jedan od dva izbora. Morat će ili uložiti velika sredstva u dodatne oblike sigurnosti samo za tu jednu osobu, ili će cijeli sustav promijeniti u drugi biometrijski format ili se potpuno udaljiti od biometrije. Biometrijske sigurnosne mjere nude mogućnost osiguranja objekta ili uređaja na jedinstven i osobni način, ali morate biti oprezni i promišljeni kada se pokušava konfigurirati sustav.