Ekonomski razvoj je sveobuhvatni pojam koji se može odnositi na napore i inicijative i kreatora politike i građana regije da promiču čimbenike koji će dovesti do razvoja te regije. Prednosti gospodarskog razvoja izvlače se iz čimbenika kao što su poboljšanje ljudskog kapitala, čvrsta infrastruktura, ekološka svijest i zdravlje te dobar sustav socijalne skrbi. Drugi aspekt koji se može vidjeti kao korist je poboljšanje konkurentnosti zemlje s ostalima u regiji ili svijetu.
Jedna od prednosti ekonomskog razvoja je poboljšanje ljudskog kapitala, što znači poboljšanje vještina, talenata i obrazovanja opće populacije kroz pružanje dobrih škola, kvalitetnih okruženja za učenje i materijala. Ljudska bića su glavni pokretači ekonomskog razvoja, koji mogu postići primjenom svojih vještina, znanja i iskustva u razvoju nacije. Da bi stekli ovo obrazovanje, moraju dobiti obuku ili formalnu nastavu u dobro opremljenim školama s modernim laboratorijima i drugim pomagalima za učenje. Ponekad se obuka stječe na poslu dok uče i rastu iz iskustva. Ovo znanje se naziva ljudskim kapitalom jer se radi o ulaganju u ljude za koje se očekuje da će s vremenom isplatiti dividende.
Još jedno uključivanje u prednosti gospodarskog razvoja je izgradnja čvrste mreže infrastrukture u zemlji. To uključuje objekte kao što su dobre ceste, funkcionalna kanalizacija i kanali. To također uključuje izgradnju dobrih zračnih i morskih luka kao i druge pogodnosti poput stalne struje i dobre pitke vode. Gospodarski razvoj će također dovesti do pružanja društvenih pogodnosti poput funkcionalnih knjižnica, dobrog prometnog sustava i drugih sadržaja poput kazališta i sportskih centara.
Važan dio prednosti gospodarskog razvoja je osiguranje dobrog sustava socijalne skrbi za građane. Važnost toga je u tome što se osigurava zbrinjavanje ekonomskih, emocionalnih, mentalno poremećenih, vrlo mladih, pa čak i starih i siromašnih članova društva. To nije opcija u manje ekonomski razvijenim zemljama u kojima ljudi ne primaju takve beneficije ili naknadu. Također, ekonomski razvijene zemlje imaju dobre zdravstvene sustave koji uključuju opskrbu potrebne medicinske opreme i educiranih liječnika koji odgovaraju potrebama pacijenata. Neke zemlje, poput Sjedinjenih Država, imaju program socijalne skrbi za ljude koji si ne mogu priuštiti plaćanje osnovne zdravstvene skrbi.