Brzi ekonomski rast znači brzu ekspanziju ukupne količine dobara i usluga koje može proizvesti neko gospodarstvo, bilo pojedine zemlje ili svijeta u cjelini. Njegove glavne prednosti uključuju povećani životni standard i sposobnost suočavanja s porastom stanovništva. Glavne kritike su da može biti ekološki neodrživ i da ne može smanjiti nejednakosti.
Definicije brzog ekonomskog rasta mogu varirati. Rast se obično mjeri proizvodnjom, odnosno ukupnom vrijednošću dobara i usluga koje proizvodi gospodarstvo. Strogo govoreći, međutim, ekonomisti obično definiraju rast kao promjene u kapacitetu proizvodnje, čak i ako je stvarna proizvodnja niža. Zbog toga se na gospodarski rast obično gleda kao na dugoročnu promjenu, a ne samo kao na godišnje varijacije gore i dolje.
Glavni argument za brzi gospodarski rast jednostavno je da gospodarstvo može proizvoditi više, što bi zauzvrat trebalo značiti da stanovništvo u cjelini ima viši životni standard. Povećana proizvodnja određene robe također ima tendenciju značiti niže troškove proizvodnje po jedinici, što robu čini pristupačnijom. U slučaju pojedinaca to ima tendenciju smanjivanja povrata. Kako siromašniji ljudi dobivaju pristup pristupačnim robama i uslugama, korist je dramatična. Prednosti postaju manje dramatične kako ljudi postaju bogatiji, a neke ankete pokazuju da dolazi do točke kada povećani pristup dobrima ili uslugama malo poboljšava dobrobit osobe.
Još jedna velika prednost brzog gospodarskog rasta je ta što može pomoći u suočavanju s brzo rastućim stanovništvom. Ako gospodarski rast barem ne ide ukorak s porastom stanovništva, pojedinačne koristi bit će ograničene. Postoji argument da se gospodarski rast i rast stanovništva mogu povezati: pristup kvalitetnijoj hrani, zdravstvenoj skrbi i uređajima koji štede radnu snagu mogu povećati šanse da ljudi budu dovoljno zdravi da žive dulje i odgajaju djecu.
Jedan od glavnih argumenata protiv brzog rasta gospodarstva je njegova održivost. Neki ekonomisti i drugi kritičari vjeruju da postoji inherentna ekološka granica rasta kada prirodni resursi postanu ograničeni, na primjer ako industrija koristi previše nafte. Neki oblici ovog argumenta čak sugeriraju da na kraju šteta uzrokovana tim resursima sama po sebi može postati ograničenje rasta.
Možda najveća točka prijepora u vezi s gospodarskim rastom je njegov učinak na nejednakost. Pobornici brzog gospodarskog rasta vjeruju da pomaže siromašnijim ljudima čineći robu i usluge dostupnijim po sve pristupačnijoj cijeni. Kritičari vjeruju da neograničeni rast može povećati nejednakosti, što bi moglo uzrokovati društvene nemire.