Pokreti nevladinih organizacija (NVO) za ublažavanje siromaštva, zaštitu okoliša ili zalaganje za ljudska prava rašireni su u cijelom svijetu u razvoju, a od 2002. godine procjenjuje se da čine više od 30% međunarodne razvojne pomoći. Dok se smatra da mnoge manje nevladine organizacije u ovoj skupini pružaju pozitivne, poticajne usluge lokalnim zajednicama, veći multinacionalni primjeri društvenih organizacija skloni su istim vrstama endemske korupcije kao i drugi korporativni subjekti. Također, nevladine organizacije često promiču ideologije poput jednakih prava žena koje su u izravnom sukobu s političkim ciljevima lokalne vlasti.
Još jedno specifično ograničenje mnogih nevladinih organizacija koje im daje jedinstvenu snagu i slabost je njihova usredotočenost na jedan ključni aspekt sveobuhvatnog problema unutar društva. Na primjer, rad na osiguravanju pristupa čistoj vodi za siromašne, a pritom nemogućnost rješavanja problema regulacije kao što je industrijsko onečišćenje koje je dovelo do onečišćenja na prvom mjestu, može dovesti do samoporažavajućih napora za dugoročne promjene. To dovodi do zaključka u krugovima razvojne pomoći da je uspjeh nevladinih organizacija u posljednjih 50 godina imao različite rezultate, često zbog lošeg nadzora i upravljanja njihovim navedenim ciljevima.
Zanemarujući ispitivanje učinaka humanitarnih akcija u širem kontekstu, neke nevladine organizacije stekle su negativan imidž u očima vlada zemalja u kojima djeluju. Istaknuti primjer toga je kriza s hranom koja se dogodila u Nigeru 2005. Predsjednik Nigera, Mamadou Tandja, optužio je međunarodne agencije za hranu da preuveličavaju probleme njegove zemlje i prikazuju ih na pojednostavljen način koji ne odražava stvarne uvjete i potrebe. Međunarodni mediji prikazali su Nigerovu krizu kao iznenadnu, akutnu krizu kako bi prikupili potporu i financiranje za usluge nevladinih organizacija, dok je, zapravo, stanovništvo Nigera iskusilo kroničnu pothranjenost koja je rezultat godina nestašice i rasta cijena. Takve neusklađenosti u pomoći i stvarnim potrebama koje one pokušavaju zadovoljiti često rezultiraju pretjeranim kratkoročnim davanjem i malo pažnje koja se posvećuje kroničnim stanjima koja su uopće izazvala krizu.
Imidž neprofitnih agencija za pomoć u zemljama u razvoju često je jedna od agencija koje precjenjuju njihovu učinkovitost i podcjenjuju štetu koju mogu učiniti izazivanjem poremećaja u prirodnim mehanizmima suočavanja unutar društava. Pomoć u hrani Zambiji 2002. kako bi se spriječila nadolazeća glad koju su predvidjeli Ujedinjeni narodi, zabranjena je donatorskoj naciji Sjedinjenih Država zbog činjenice da je donirani kukuruz potjecao iz genetski modificiranih usjeva kukuruza. Američke donatorske nevladine organizacije u to su vrijeme smatrale da je takva zambijska politika apsurdna i da će dovesti do smrti milijuna, ali Zambija nije iskusila uvjete gladi dijelom zbog genetski nemodificirane pomoći u hrani koja je dolazila iz Europe.
Gdje su nevladine organizacije učinkovite u ublažavanju krize ili gdje rade u skladu s vladinim politikama, njihova je prisutnost često dobrodošla, ali trajni učinci mogu biti minimalni. Više truda u rješavanju temeljnih uzroka problema smatra se potrebnim. Nezavisne organizacije pružaju pomoć regiji Sahel u južnoj pustinji Sahare u Africi koja pokriva teritorij šest nacija od, na primjer, od 1972. godine, ali iste gladi i izvanredne situacije nastavili su se tamo događati sve do 2011. godine.
Među ključnim prednostima koje nevladine organizacije nude je činjenica da pobuđuju više povjerenja kod lokalnog stanovništva ako su maleni i intimno uključeni u svakodnevne poslove nego što to čini intervencija stranih vlada i multinacionalnih korporacija. Oni također mogu imati više fokusa na lokalnoj zajednici koji gradi održivost od temelja ako se njima pravilno upravlja i administrira. Ključ za njihovu učinkovitost je sposobnost predstavljanja organizacija civilnog društva koje mogu djelovati bez većih rasnih ili etničkih ciljeva. Nevladine organizacije koje imaju velike vizije promjene često postavljaju ton miješanja na lokalnoj razini promičući svoje vjerske i političke programe, ali razlikovanje koje su organizacije dobrodošle, a koje se ne odobravaju mora se raditi na jedinstvenoj osnovi od slučaja do slučaja.