Općenito, postoji veliki broj prednosti za psihoterapiju za samopoštovanje, a vrlo malo nedostataka. Najznačajnije prednosti su to što je pojedinac koji radi s psihologom u terapiji često u stanju identificirati specifične razloge za svoje probleme sa samopoštovanjem i početi raditi na specifičnim promjenama ponašanja kako bi ih riješio. Nedostaci psihoterapije za samopoštovanje mogu uključivati trošak terapije, koji može biti prilično velik ako nije pokriven osiguranjem, kao i činjenicu da je nekim ljudima jednostavno neugodno razgovarati o problemima s nekim koga ne poznaju. ; štoviše, takva terapija nije jednako učinkovita kod svih pacijenata.
Problemi sa samopoštovanjem neke su od najčešćih tema koje se obrađuju u psihoterapiji, jer se ta pitanja nalaze u korijenu mnogih drugih problema, kao što su problemi u vezi ili problemi u komunikaciji, između ostalog. Terapeut će moći raditi s klijentom kako bi mu pomogao identificirati pravi uzrok njegovog niskog samopoštovanja, koje često dolazi iz nerealnog pogleda na svijet oko sebe. Psihoterapija za samopoštovanje omogućuje pojedincima da uđu u korijen problema koje je teško samostalno postići. Terapeuti mogu postavljati pitanja koja vode i pomoći pacijentima da dublje istraže probleme.
Još jedna od prednosti psihoterapije za samopoštovanje je da terapeut može pomoći klijentima da ciljaju na specifična ponašanja ili misaone obrasce koji doprinose njihovom niskom samopoštovanju, te identificirati promjene koje mogu napraviti kako bi promijenili te misli i postupke. To može uključivati podučavanje pacijenata kako da se usredotoče na pozitivne aspekte svog života i uspjehe, a ne na trenutke koje doživljavaju kao svoje neuspjehe. Također može uključivati specifične pozitivne afirmacije ili fraze koje pojedinci ponavljaju kako bi prekinuli krug negativnog samogovora.
Iako je psihoterapija za samopoštovanje gotovo u potpunosti pozitivna, postoje neki potencijalni nedostaci koje treba uzeti u obzir. Prvo, potrebno je pronaći terapeuta s kojim se pojedinac osjeća ugodno; to može potrajati neko vrijeme ili biti proces pokušaja i pogreške, što neki ljudi smatraju frustrirajućim. Osim toga, otvaranje prema nepoznatoj osobi, čak i profesionalcu, može biti neugodno iskustvo za neke ljude, zbog čega je manje vjerojatno da će nastaviti s terapijom, čak i ako bi to na kraju pomoglo. Troškovi psihoterapije mogu biti vrlo visoki, bilo da je pokrivena zdravstvenim osiguranjem ili ne. To nekim ljudima može otežati ili čak onemogućiti postizanje potrebnog liječenja.