Koje su prednosti i nedostaci ugovorne proizvodnje?

Ugovorna proizvodnja odnosi se na situaciju u kojoj će tvrtka angažirati usluge neovisne strane za obavljanje određene dužnosti za posao. U smislu proizvodnje, ugovorna proizvodnja odnosi se na situaciju u kojoj će proizvođač angažirati usluge neovisne strane za obavljanje određenog posla. Različiti su razlozi za ovu vrstu angažmana proizvođača, a svi uključuju maksimiziranje dobiti. Proces ugovorne proizvodnje također ima neke negativne aspekte koji uključuju rizik neizvjesnosti i nedostatak kontrole nad procesom.

Menadžment poduzeća općenito shvaća da je najbolji način za postizanje najboljeg rezultata specijalizirati se za ono u čemu su najvještiji. U ekonomiji je ova teorija poznata kao “komparativna prednost”, što znači da, iako dvije tvrtke mogu proizvesti isti proizvod, jedna od njih može ga proizvesti u kraćem vremenu, po nižoj stopi ili na višoj razini od standarda drugo. Ovo je glavni pokretački čimbenik iza ugovorne proizvodnje. Tvrtka koja je manje opremljena za rukovanje određenim aspektom proizvodnog procesa ili čak cijelim procesom za određenu stavku bolje će se služiti prepuštanjem proizvodnje ili proizvodnje tog artikla drugoj tvrtki koja je bolje opremljena za to.

U tom smislu ugovorna proizvodnja omogućuje tvrtkama da uštede troškove proizvodnjom određenog artikla po nižoj stopi nego što bi ih to koštalo da se same odluče poduzeti proizvodni proces. Još jedna prednost ugovorne proizvodnje je činjenica da omogućuje tvrtki koja obavlja poslove vanjskih poslova da skrene neko vrijeme na cijeli proces, što im daje brži povrat i promet. Gdje je tvrtka manje učinkovita od druge u proizvodnji artikla, ugovorna proizvodnja će joj omogućiti da se usredotoči na ono u čemu je najučinkovitija.

Najveći nedostatak procesa ugovorne proizvodnje je činjenica da se tvrtka koja obavlja outsourcing suočava s određenim stupnjem rizika ako ne uspije ispravno provesti svoje istraživanje. To je zato što bi prelazak proizvodnje na pogrešnu tvrtku mogao na kraju koštati tvrtku više, a ne manje, ako eksternalizirana tvrtka ne ispuni očekivanja. U tom smislu, kvaliteta proizvodnje mogla bi biti manja od očekivane, a tvrtki bi također moglo potrajati dulje nego što se očekivalo da završi projekt, što bi dovelo do gubitaka za tvrtku za vanjske poslove.