Kada je prvi put predstavljen medij televizije, gledatelji nisu imali drugog izbora nego koristiti krovne antene ili takozvane antene “zečjeg uha” kako bi primali signale emitiranja. Ako položaj odašiljača i mjesto televizora nisu optimalni, signal bi mogao biti slab ili praktički nepostojeći. Kako bi se suprotstavile ovom gubitku signala, neke lokalne televizijske usluge bi provodile dužine koaksijalnog kabela određenim korisnicima, koji su plaćali pretplatu za pokrivanje troškova tvrtke. Ovo je postala prva generacija usluge kabelske televizije, iako nije bila dizajnirana da učini više od pružanja korisnicima istog mrežnog emitiranja kao i oni s jasnim prijemom putem antena.
Moderna kabelska televizija, međutim, nudi niz prednosti u odnosu na originalne analogne televizijske prijenose preko zraka. Jedna od prvih prednosti kojima su se bavili najraniji sustavi kabelske televizije bio je bolji prijem. Više nije bilo potrebe da televizijski gledatelji vrše brojne prilagodbe unutarnje antene za zečje uho ili vanjske antene postavljene na krov. Signal iz kabelskog TV sustava dovodi se izravno u interni tuner televizora, što rezultira jasnijom slikom i poboljšanim zvukom.
Tehnologija kabelske televizije također omogućuje brojnim kanalima da dijele prostor za emitiranje na istom sustavu isporuke. Umjesto održavanja zasebnih odašiljača za svaki zračni kanal, isti prijenosni sustav može prenositi stotine kanala dodjeljivanjem svakom od njih određenu frekvenciju duž spektra. Ovi kanali gledateljima pružaju različite vrste programa usmjerenih na specifične interese. Tradicionalni kanali za emitiranje često predstavljaju uzorke različitih vrsta programa, ali ne mogu sve svoje vrijeme emitiranja posvetiti jednoj vrsti gledatelja.
Neki ljudi preferiraju kabel jer pruža jedinstveno programiranje bez nekih ograničenja sadržaja na tradicionalnim mrežama. Budući da je kabelska televizija zatvoreni sustav, samo pretplatnici imaju pristup kanalima koje odluče gledati. Kabelski kanal ima pravo prikazivati programe koji sadrže nepristojan jezik, sugestivan seksualni sadržaj ili nasilne slike, sve dok se te informacije jasno priopće gledatelju prije emitiranja. Propisi FCC-a koji se odnose na sadržaj kabelske televizije nisu tako strogi kao oni nametnuti tradicionalnim bežičnim mrežama.
Mnogi kabelski TV sustavi također imaju kapacitet da pretplatnicima pruže telefonsku uslugu i pristup internetu putem digitalnog modema velike brzine. Sve ove usluge mogu se udružiti zajedno po razumnoj mjesečnoj cijeni, čime se eliminira potreba za zasebnim telefonskim i pristupnim računima kod drugih pružatelja usluga. Neki sustavi kabelske televizije imaju interaktivne značajke koje gledateljima omogućuju odabir određenih programa i filmova za gledanje na zahtjev ili omogućavaju digitalno snimanje za kasniji pregled.
Od 12. lipnja 2009. gotovo sve televizijske postaje koje djeluju u Sjedinjenim Državama moraju emitirati svoje signale u digitalnom obliku, a ne u starijem analognom formatu. Budući da su signali kabelske televizije već digitalni, pretplatnici ne moraju kupovati posebne analogno-digitalne pretvaračke kutije kako bi nastavili primati redovite programe.