Nabava u javnom sektoru je proces kojim državne agencije i druga javna tijela biraju i ugovaraju trgovačka društva za pružanje dobara i usluga. To će biti učinjeno kao alternativa agenciji ili tijelu koje obavlja samu uslugu. Glavne prednosti su smanjeni troškovi i mogućnost korištenja stručnosti stručnjaka. U većini kapitalističkih zemalja te se pogodnosti gotovo shvaćaju kao pročitane, što znači da se svaki argument obično odnosi na opseg i postupak nabave u javnom sektoru.
Logika nabave u javnom sektoru je dvojaka. Prva glavna prednost je ta što javnom tijelu omogućuje izbor između više dobavljača. Time bi se trebala uspostaviti cjenovna konkurencija, čime bi se smanjili troškovi agencije i u konačnici poreznog obveznika.
Drugi glavni argument za ovu vrstu nabave je da omogućuje korištenje stručnjaka, a ne posao koji obavljaju zaposlenici u kući. To jednostavno može biti stvar stručnosti; komercijalna tvrtka će često imati bolju sposobnost identificiranja, unajmiti i osposobiti osoblje za određenu ulogu od agencije koja se bavi nizom zadataka. Tu su i ekonomije razmjera. Javno tijelo koje samo treba izvršiti određeni zadatak na ograničenoj osnovi neće uvijek smatrati da se isplati ulagati u vrstu specijaliziranih strojeva koje će komercijalno poduzeće kupiti ili imati isto toliko koristi od masovnih popusta na materijale.
Neke prednosti nabave javnog sektora su sporne. Jedna je ideja da će mogućnost odabira najjeftinijeg dobavljača uvijek biti najbolja opcija. Postoji rasprava o tome bi li to moglo dovesti do toga da dobavljač obavlja posao loše kvalitete ili ugrožava sigurnosne standarde. Kao rezultat toga, mnoge javne agencije koriste politike nabave poznate pod pojmovima kao što su “najbolja vrijednost”. To zahtijeva da tijelo procjenjuje potencijalne dobavljače na temelju niza kriterija, kao što su stručnost i kvaliteta, a ne samo cijena.
Još jedno moguće ograničenje prednosti nabave u javnom sektoru je gubitak kontrole i odgovornosti. Moguće je da privatni izvođač angažiran za izvođenje zadatka neće to učiniti na vrijeme. Ako se to dogodi, javno tijelo će imati određeni financijski povratak u smislu kaznenih klauzula, ali to neće promijeniti činjenicu da projekt nije dovršen. Zauzvrat, to može imati političke posljedice za izabrane dužnosnike.