Zavarivanje inertnim volframovim plinom (TIG), koje se ponekad naziva i plinsko zavarivanje volframom (GTAW), popularna je metoda zavarivanja u kojoj se za zavarivanje metala koriste volframova elektroda, inertni plin i keramička čašica. TIG zavarivanje nudi prednosti u smislu svestranosti i upotrebe struje jer koristi manje energije od ostalih metoda zavarivanja. Čist zavar se također postiže izradom niskoprofilnog zavarenog zrna, a nakon završetka zavarivanja ne ostaje troska. Najveća prednost TIG zavarivanja je kontrola, kako same elektrode tako i struje.
TIG zavarivanje koristi manju amperažu od ostalih metoda zavarivanja, što bi se u početku moglo činiti kao nedostatak, ali stvarno pomaže TIG zavarivaču. Kada baklja koristi veliku količinu struje, odlična je za velike i debele metalne šipke, ali nije tako dobra za tanke komade metala. Uz gorionik niske amperaže, TIG zavarivač može raditi na tankim komadima metala i drugih metala koji ne mogu podnijeti velike amperaže.
Niža amperaža i nožni mehanizam koji zavarivaču omogućuje promjenu struje čine TIG zavarivanje svestranijim od ostalih metoda zavarivanja. Zavarivač može prijeći od rada na tankim komadima metala do rada na debelim i može zajedno zavarivati složene dizajne bez ostavljanja očitih tragova zavarivanja. TIG zavarivač je malen, gotovo poput olovke, što omogućuje zavarivačima da ga koriste u gotovo sve svrhe. Inertni plin koji se koristi u zavarivaču omogućuje mu rad na različitim metalima. Argon je najbolji za čelik i titan, helij je najbolji za nehrđajući čelik i bakar, a kombinacija argona i helija najbolja je za aluminij i legure koje uključuju aluminij.
Neke metode zavarivanja ostavljaju trosku kada su gotove, zbog čega gotov proizvod izgleda neuredno. Time se također gubi vrijeme, jer zavarivač mora očistiti trosku kako bi napravio naočit proizvod ili posao zavarivanja. TIG zavarivanje je vrlo čisto i uopće ne ostavlja trosku, tako da se zavarivač može koncentrirati na zavarivanje umjesto na čišćenje metala.
Najčešće spominjana prednost TIG zavarivača je njegova kontrola. Toplina i amperaža se precizno kontroliraju i mijenjaju pomoću nožnog mehanizma. Sam mehanizam za zavarivanje je vrlo tanak i nalik na olovku, pa iako je potrebna spretnost, zavarivač ima vrhunsku kontrolu zavarivanja. To pomaže u izradi visokokvalitetnih zavarivačkih radova, osobito kada su u osnovnom metalu zamršene krivulje ili dizajn.