Beta blokatori, ili beta-adrenergički blokatori, mogu se koristiti za liječenje mnogih štetnih simptoma zatajenja srca. Bolest, koja je kliničko stanje koje se manifestira nemogućnošću srca da pumpa adekvatne količine krvi obogaćene kisikom, rutinski se liječi lijekovima za beta-blokiranje. Beta blokatori rješavaju simptome zatajenja srca uzrokovanih prevelikom količinom hormona, zvanih kateholamini. Osim toga, beta blokatori mogu liječiti druge simptome koji mogu biti prisutni, uključujući visoki krvni tlak, bol u prsima i srčanu aritmiju. Korištenje beta blokatora kod zatajenja srca pokazalo je da smanjuje potrebu za hospitalizacijom, usporava napredovanje bolesti i smanjuje ukupni rizik od smrtnog ishoda.
Primjena beta blokatora kod zatajenja srca prvenstveno je povezana s učinkom lijeka na broj otkucaja srca. Lijek, putem simpatičkog živčanog sustava, smanjuje broj otkucaja srca pacijenta, sprječavajući da srce mora raditi teže zbog stanja. Međutim, ovaj učinak nije se smatrao poželjnim za pacijente sa zatajenjem srca kada je lijek prvi put proučavan. Smanjenje broja otkucaja srca ima rizik od pogoršanja simptoma zatajenja srca, ali kako se istraživanje nastavilo, pokazalo se da beta blokatori imaju prednosti koje nadmašuju taj rizik. Točna etiologija slučaja zatajenja srca važna je kada liječnik odlučuje hoće li koristiti beta blokatore. Slučaj koji je prisutan zbog poremećenog ventrikularnog punjenja, za razliku od slučaja uzrokovanog poremećenim pražnjenjem ventrikula, čini se da bolje reagira na beta blokatore kod zatajenja srca.
Osim simpatičkog djelovanja na srčani mišić, beta blokatori kod zatajenja srca utječu na bubrežni renin/angiotenzin sustav. Lijekovi koji blokiraju beta izazivaju smanjenje lučenja hormona, renina. Kako se renin smanjuje, događa se niz događaja koji smanjuju potrebu srca za kisikom. Kaskada smanjuje volumen izvanstanične tekućine i povećava sposobnost krvi da zadrži i prenese kisik u tjelesna tkiva. Liječenje beta blokatorima može se nadopuniti, a u većini slučajeva je nadopunjeno diureticima i inhibitorima angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) koji pojačavaju ovaj učinak.
Pacijenti koji imaju značajnu dispneju – otežano disanje – dok miruju su među onima koji možda nisu kandidati za liječenje beta blokatorima. Teška dispneja može povećati rizike povezane s liječenjem beta blokatorima. Neki se pacijenti smatraju hemodinamski nestabilnim ako njihova krv ne nosi dobro kisik, čak i pod normalnim okolnostima; ni ti pacijenti možda nisu dobri kandidati za liječenje.