Eritromicin je antibiotik koji su liječnici prepisivali desetljećima, ali lijek ima potencijal za interakciju s određenim pićima, procesima bolesti i drugim lijekovima. Upute savjetuju uzimanje antibiotika jedan do dva sata prije jela, čime se smanjuje vjerojatnost smanjene apsorpcije. Njegovo djelovanje može pogoršati simptome pacijenata s dijagnozom upalne bolesti crijeva, bolesti jetre ili miastenije gravis. Pacijenti mogu doživjeti interakcije eritromicina kada se antibiotik kombinira s brojnim drugim lijekovima, od kojih više od stotinu može izazvati ozbiljne štetne simptome.
Osim što se savjetuje protiv uzimanja lijeka s hranom, pacijentima se također savjetuje da sok od grejpa može uzrokovati interakcije eritromicina. Uzimanje antibiotika sa sokom od grejpa povećava količinu lijeka u krvi i može povećati mogućnost nuspojava povezanih s lijekom. Alkoholna pića, s druge strane, odgađaju brzinu apsorpcije i djelovanje eritromicina. Liječnici savjetuju da ga ne uzimate s alkoholnim pićima.
Antibiotici imaju tendenciju uništavanja bakterija koje su inače prisutne u tijelu zajedno s patogenim organizmima, posebno mikrobama koji se nalaze u probavnom traktu. Često prijavljivane nuspojave eritromicina uključuju proljev, mučninu, povraćanje i nelagodu u trbuhu kao posljedica učinaka lijeka na gastrointestinalni sustav. Bolesnici s kolitisom ili drugim procesima želučane upalne bolesti mogu doživjeti blage do teške interakcije eritromicina koje proizvode pojačanu iritaciju, bol i moguću krvavu, rijetku stolicu.
Lijek također može povećati slabost koju doživljavaju pacijenti s mijastenijom gravis, budući da eritromicin može dodatno inhibirati oslobađanje acetilkolina na neuromišićnim spojevima. Jetra eliminira eritromicin iz tijela, a taj proces prirodno povećava opterećenje organa i povećava aktivnost jetrenih enzima. Osobe sa smanjenom funkcijom jetre mogu imati pojačane simptome i imaju veću mogućnost razvoja hepatitisa.
Tijelo proizvodi razne enzime koji pomažu u metabolizmu lijekova. Neki lijekovi inhibiraju aktivnost ovih enzima, povećavajući djelovanje i nuspojave drugih lijekova zbog povećane koncentracije u krvotoku. Interakcije eritromicina mogu se pojaviti zbog ovog procesa inhibicije enzima. Dilitiazem, verapamil, ketokonazol i troleandomicin neki su od lijekova odgovornih za ove vrste interakcija.
Rizici uzimanja eritromicina uključuju mogućnost razvoja ozbiljnih ventrikularnih srčanih aritmija ili iznenadne srčane smrti kada se antibiotik uzima s antihipertenzivima koji uključuju dilitiazem i verapamil. Ovi simptomi se također mogu pojaviti kada se eritromicin kombinira s antihistaminicima koji nisu sedativni. Neki od drugih lijekova koji uzrokuju interakcije eritromicina uključuju astemizol, cisaprid, pimozid i terfenadin. Korištenje antibiotika tijekom uzimanja lovastatina može uzrokovati stanje poznato kao rabdomiloza, koje izaziva uništavanje skeletnog mišićnog tkiva. Proteini iz ovog procesa propadanja mogu uzrokovati bubrežnu neispravnost kada dođu do bubrega.
Eritromicin učinkovito eliminira mnoge sojeve gram-negativnih i gram-pozitivnih bakterija. To čini ometanjem 50S ribosomske podjedinice ovih mikroorganizama, što inhibira reprodukciju ribonukleinske kiseline (RNA) i sintezu proteina. Upotreba eritromicina uključuje liječenje nekih abdominalnih parazita, respiratornih infekcija, kožnih i strukturnih infekcija te upalnih stanja zdjelice uzrokovanih osjetljivim mikrobima.