Fikcija je svako pripovjedno djelo u kojem su događaji koji se događaju imaginarni. Sve što se uklapa u parametre ove definicije općenito može biti fikcija, bez obzira na format ili žanr. Na primjer, knjiga fantazije može biti fikcija, a isto vrijedi i za znanstvenofantastični film. Karakteristike fikcije variraju, ovisno o osobnom mišljenju, ali uobičajeni elementi koje će različiti ljudi navesti su lik, zaplet i stajalište. Postavka, stil i tema dodatne su karakteristike fikcije.
Lik je lik u priči koji može preuzeti glavnu ili sporednu ulogu. Karakterizacija, metoda kojom autor pokazuje tko je lik, otkriva da je ili statičan ili ravan, ili dinamičan ili zaokružen. Radnja je radnja ili slijed događaja koji čini priču; glavni elementi tipične radnje uključuju sukob, vrhunac i rješenje. Točka gledišta se odnosi na to kako autor priča priču i iz čije perspektive. Na primjer, priču može ispričati glavni lik koristeći stajalište u prvom licu ili pripovjedač koristeći stajalište u trećem licu.
Mjesto radnje je vrijeme, mjesto i društveno okruženje u kojem se priča odvija; to je okruženje koje daje pozadinu za razvoj likova i radnje. Stil se odnosi na to kako autor koristi jezik da ispriča priču. Autorov odabir riječi, odnosno dikcije, kao i način na koji koristi te riječi, odnosno sintaksu, čine stil pisanja, a time i ton priče. Tema je glavna ideja ili značenje priče; općenito, to je poruka koja dolazi iz priče. Ideju o temi ponekad može biti teško shvatiti i ne odnosi se nužno na moral; osim toga, ne smije se miješati s zapletom ili temom priče.
Koliko god da su ove glavne karakteristike fikcije temeljne, važno je razumjeti da umjetnička djela nisu njima vezana. Budući da je fikciju djelomično ili u cijelosti zamišljao njezin autor, a mnoga druga fikcionalna djela izlaze izvan granica. Osim toga, vrijednost pojedinih karakteristika fikcije u odnosu na druge je subjektivna. Autor koji, na primjer, ne vidi važnost postavljanja unutar konteksta svoje priče, mogao bi je de-naglasiti u korist drugih karakteristika.