Agencije za provođenje zakona diljem svijeta koriste brojne različite metode praćenja dokaza za kontrolu, praćenje i osiguranje dokaza u njihovoj skrbi. Ovi sustavi se kreću od računalnih sustava s visoko automatiziranom funkcionalnošću do više staromodnih sustava, poput rukopisnih dnevnika. U nekim regijama, zahtjevi nacionalnih vlada za modernizacijom prisilili su agencije za provođenje zakona da usvoje sustave za praćenje računalnih dokaza kako bi bili u skladu s propisima.
Dokazi su ključni dio kriminalističke istrage. Postoji niz zakonskih i etičkih zahtjeva vezanih uz rukovanje dokazima, u rasponu od prikupljanja dokaza na način koji smanjuje rizik od kontaminacije do održavanja lanca skrbništva i osiguravanja da se dokazi uvijek uzimaju u obzir. Praćenje dokaza koristi se za bilježenje predmeta u dokaze, za njihovo praćenje dok se premještaju i za unos završnih bilješki o raspoređivanju dokaza nakon što više nisu potrebni.
Razvoj sustava za praćenje dokaza počinje na terenu, gdje se dokazi prikupljaju. Računalni sustavi često imaju prijenosnu funkcionalnost, omogućujući kriminalističkim istražiteljima da označe dokaze crtičnim kodovima ili oznakama za radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID) u trenutku kada se prikupljaju, te da u sustav unesu bilješke kako bi opisali dokaze, zabilježili tko ih je prikupio i pružili druge podatke. Ovi sustavi su također povezani s kamerama tako da se slike dokaza in situ mogu priložiti evidenciji dokaza za buduću upotrebu. Drugi sustavi mogu zahtijevati od ljudi da kopiraju informacije iz vrećica i kutija koje se koriste za prikupljanje dokaza u rukom pisani dnevnik ili neprenosivi računalni sustav u prostoriji za dokaze.
Nakon što se dokazi vrate agenciji za provođenje zakona, sustav za praćenje dokaza mora biti u mogućnosti naznačiti gdje se dokazi nalaze i voditi dnevnik o svakom premještanju dokaza. Dokazi mogu biti vani za ispitivanje, u upotrebi na sudu ili u dugotrajnoj pohrani. Također se može uništiti ili prodati ako više nije potreban. Sustav za praćenje dokaza mora imati mehanizam za bilježenje aktivnosti koje uključuju dane dokaze, bilo da je to dnevnik pričvršćen na vrećicu s dokazima i potpisan od strane ljudi koji komuniciraju s dokazima ili računalni zapis.
Nekoliko tvrtki proizvodi kompjuterizirane sustave za praćenje dokaza koje agencije za provođenje zakona mogu kupiti u paketima. Ovi sustavi obično rade s crtičnim kodovima ili RFID-om. Također je moguće kupiti pakirane sustave fizičkog praćenja, uključujući obrasce za prilaganje dokazima, dnevnike koje vodi osoblje koje nadzire područja u kojima se dokazi čuvaju i papirologiju za dokumentiranje konačnog odlaganja dokaza.