Iako postoji mnogo različitih metoda predviđanja, uobičajeni pristupi za pisce uključuju korištenje dijaloga za nagovještavanje onoga što se može dogoditi, događaja ili radnji za stvaranje nagovještaja i nagovještaja putem naslova ili drugih vrsta metapodataka. Dijalog je često izvrstan način za pisca da nagovijesti ono što će doći, iako ne bi trebao biti očit. Određeni događaji ili slike unutar priče također mogu djelovati kao nagovještaj, obično stvarajući osjećaj napetosti ili opasnosti. Čak i naziv djela ili naslov poglavlja može nagovijestiti što će se dogoditi i natjerati čitatelja da poželi znati više.
Predviđanje je književna tehnika u kojoj autor iznosi ideju koja nagovještava radnje ili događaje koji će se dogoditi u djelu. Jedan od načina da se stvori ova vrsta nagovještaja je da pisac navede lik da govori liniju dijaloga koja djeluje kao predznak. To može biti pomalo nesigurno za pisce, međutim, budući da pretjerano nagovještavanje na ovaj način može učiniti da likovi izgledaju pronicljivi ili čitatelju pružiti previše informacija. Obično je bolje da lik kaže nešto poput “Osjećam se kao da nešto zaboravljam”, umjesto “Osjećam se kao da sam zaboravio isključiti pećnicu, zbog čega mi kuća može eksplodirati”.
Događaji i slike unutar priče također mogu poslužiti kao izvrsne metode predviđanja. Pisac bi mogao opisati scenu u kojoj netko sjedi za stolom, okružen sjenama, s velikim nožem koji leži na stolu ispred njega. To odmah stvara osjećaj slutnje i tjera čitatelja da se zapita što će se dogoditi, točnije s nožem. Druga priča mogla bi koristiti radnju kao metodu predviđanja, možda prikazujući lik koji je nespretan u cijeloj priči i na kraju umire kada se spotakne niz stepenice.
Metapodaci, koji su informacije o priči izvan stvarnog teksta, također se mogu koristiti za stvaranje predznaka. To se obično vidi u mnogim knjigama i drugim oblicima zabave u kojima naslov knjige nagovještava radnju koja će se dogoditi. Specifičnije predznanje može se stvoriti uključivanjem naslova za pojedina poglavlja ili odjeljke. Priča o nečijoj financijskoj propasti tijekom godine mogla bi se podijeliti u tri dijela pod nazivom “Proljeće”, “Ljeto” i “Jesen”; svaki naziv služi za označavanje postavke, kao i nagovještaj tona radnje unutar tog odjeljka.