Procjena korporativnog rizika je proces kojim se nastoji identificirati potencijalne obveze povezane s donošenjem određenih odluka unutar poslovanja. Smatra se važnom komponentom u procesu upravljanja rizicima, cilj je utvrditi jesu li mogući nedostaci ili rizici povezani s danom radnjom ili odlukom nadoknađeni potencijalnim koristima koje se stječu tom istom aktivnošću. Zapravo postoji nekoliko različitih pristupa procjeni korporativnog rizika koji su uobičajeni, uključujući procjenu rizika povezanog s unutarnjim, vanjskim i financijskim odlukama o ulaganjima.
Interna korporativna procjena rizika je širok pristup koji se teži fokusiranju na pitanja koja utječu na cjelokupno djelovanje poslovnog modela. To će uključivati pregled načina na koji je proizvodni prostor uređen, koliko dobro posluje u smislu usklađenosti s državnim i industrijskim sigurnosnim standardima, pa čak i kako se gotova roba pohranjuje dok čeka na isporuku. Ovdje je cilj osigurati da operativni procesi koji vode do glavnog načina stvaranja prihoda tvrtke budu što učinkovitiji i praktičniji.
Vanjska procjena korporativnog rizika odnosi se na to kako odluke vlasnika i menadžera utječu na one izvan poslovanja. To uključuje aktivnosti kao što je procjena sigurnosti ambalaže koja se koristi za gotovu robu i pitanja koja bi ambalaža mogla predstavljati potrošačima. Na sličan način može biti uključen i utjecaj poslovanja na lokalno gospodarstvo, pa čak i način na koji rad postrojenja utječe na lokalni okoliš. U suštini, ideja je utvrditi donose li se odluke koje bi mogle stvoriti probleme za širu zajednicu i zauzvrat imati negativan učinak na samu tvrtku.
Financijska procjena korporativnog rizika obično će se usredotočiti na vrstu udjela i ulaganja koju tvrtka odluči zadržati, vagajući koristi od vlasništva s potencijalnim obvezama. Ovim pristupom ideja je urediti investicijski portfelj tvrtke na način koji predstavlja ravnotežu između potencijalnih dobitaka i razine rizika povezanog s određenim ulaganjima. U najboljim okolnostima, procjena financijskog korporativnog rizika može pomoći maksimiziranju povrata uz istovremeno ograničavanje rizika, na temelju kombinacije imovine koja se kupuje i drži u ime tvrtke.
Različite metode procjene rizika spajaju se u kohezivnom naporu kako bi se zaštitili interesi tvrtke i pozicionirali poslovanje da kapitalizira sve prilike bez izlaganja nerazumnoj razini rizika. Specifičnosti načina na koji se to postiže varirat će, ovisno o vrsti i veličini poslovanja. Iako se korištene strategije mogu razlikovati od jednog poduzeća do drugog, osnove obraćanja pažnje na interne, vanjske i financijske čimbenike uvijek će biti prisutne ako pristup procjeni rizika bude uspješan.