Zakoni o provedbi autorskih prava nude građanske i kaznene lijekove za kršenje autorskih prava. Neki poslovni subjekti nude nagrade pojedincima koji prijave kršenje autorskih prava, kao što je softversko piratstvo, i podnose građanske tužbe na temelju dostavljenih informacija. Tvrtke i privatni pojedinci često mogu tražiti dvije vrste ovrhe na nacionalnim sudovima, a to su zabrane i zabrane prilaska. Vlade često koriste zakone o provođenju autorskih prava kako bi pokušale spriječiti kršenje autorskih prava, a provedba uključuje zatvorske i novčane kazne. U nekim jurisdikcijama, poput saveznih sudova u Sjedinjenim Državama, zatvorska kazna zbog osuđujuće presude za kršenje autorskih prava može varirati od jedne do tri godine.
Autor izvornog djela, poznat kao autor, posjeduje autorska prava na njega. Registracija tih autorskih prava često stavlja javnost na upozorenje o isključivom pravu kreatora da ih reproducira, distribuira ili od njih napravi izvedeno djelo. Bez obzira na to jesu li autorska prava registrirana ili ne, pojedinac koji posjeduje autorska prava može podnijeti tužbu zbog kršenja autorskih prava kada ih druga tvrtka, državna agencija ili pojedinac koristi bez dopuštenja. Sudovi često imaju nekoliko pravnih lijekova za provođenje autorskih prava koje pojedinac može iskoristiti ako dobije slučaj.
Zabrane se često koriste kao provedba autorskih prava u slučajevima kršenja autorskih prava koje pokrenu pojedinci i tvrtke. Zabrana je sudski nalog kojim se prekršitelj sputava od daljnje upotrebe materijala zaštićenog autorskim pravima. Kršenje zabrane često se smatra nepoštivanjem suda, a sud može izreći niz kazni povezanih s tim, uključujući zatvorsku kaznu. Zabrana također može natjerati tuženika da učini nešto, kao što je da dostavi sve kopije materijala zaštićenog autorskim pravima u njegovom posjedu ili da ga ukloni sa svoje web stranice. Zabrana prilaska po funkciji je slična zabrani utoliko što sprječava optuženika da poduzme bilo što dalje s autorskim pravima, ali sud bi mogao odrediti privremenu naredbu na početku slučaja dok se slučaj ne odluči.
Tužitelji također mogu podnijeti kaznene slučajeve kršenja autorskih prava u ime vlada koje predstavljaju i tražiti pravne lijekove za provođenje autorskih prava. Tužitelj često mora pokazati da je optuženik namjerno koristio materijal zaštićen autorskim pravima bez dopuštenja za komercijalnu dobit ili za dobivanje nečega vrijednog. Zakoni o zaštiti autorskih prava u mnogim jurisdikcijama navode da optuženik može biti osuđen na zatvor ako se proglasi krivom. Sudac također može kazniti optuženika umjesto zatvorske kazne ili napraviti kombinaciju to dvoje. Duljina zatvorske kazne kreće se od jedne do tri godine, a ovisi o diskreciji suca kao i o vrijednosti kopija napravljenih radi komercijalne dobiti.