Metode samoozljeđivanja mogu se drastično razlikovati, iako stručnjaci smatraju da je rezanje ili grebanje i dalje najčešća metoda nanošenja samoozljeđivanja među onima koji prakticiraju takvo ponašanje. Ljudi koji se sijeku ili ogrebu mogu koristiti oštrice za brijanje, oštre komade razbijenog stakla, vlastite nokte ili druge alate koji mogu nanijeti takve rane. Ostale metode samoozljeđivanja mogu uključivati spaljivanje cigaretama ili izvorima plamena, udaranje, štipanje do modrice ili lomljenje kože, čupanje dlake ili otkidanje krasta. Neki ljudi koji se samoozljeđuju mogli bi baciti svoje tijelo na zidove ili druge tvrde površine, ili bi mogli udariti te površine. Metode samoozljeđivanja također mogu uključivati umetanje stranih predmeta, kao što su komadići žice ili stakla, ispod kože, gutanje otrovnih ili potencijalno otrovnih tvari, predoziranje lijekovima koji se prodaju bez recepta ili jedenje nejestivih predmeta.
Grebanje, rezanje i spaljivanje mogu biti među najčešćim metodama samoozljeđivanja. Neki ljudi se samoozljeđuju otkidanjem krasta, tako da im ozljede zacjeljuju sporo ili ne zacjeljuju uopće. Udaranje samoga sebe, bacanje o tvrde površine ili udaranje šakama o tvrde površine također nekima služe kao metode samoozljeđivanja.
Manje uobičajene metode samoozljeđivanja mogu uključivati gutanje nejestivih predmeta ili tvari koje bi mogle biti otrovne. Te tvari često uključuju lijekove bez recepta. Ljudi koji se samoozljeđuju gutanjem otrovnih tvari ili nejestivih predmeta često ne pokušavaju samoubojstvo, čak i ako bi to ponašanje moglo biti potencijalno smrtonosno. Mnogi jednostavno ne shvaćaju da bi ih gutanje tih tvari, droga ili predmeta moglo ubiti.
Većina ljudi koji sami sebi ozlijede nemaju namjeru sebi nanijeti ozbiljne ozljede. Stručnjaci obično ne klasificiraju samoozljeđivanje kao samoubilačka ponašanja, budući da mnogi ljudi koji se samoozljeđuju nemaju samoubilačke misli ili osjećaje. Ljudi koji se samoozljeđuju općenito se bore s bolnim emocijama koje ne znaju izraziti ili osjećaju da ih ne mogu izraziti. Ljudi koji se samoozljeđuju često kažu da im fizička bol koju doživljavaju tijekom tog čina pomaže da se lakše nose s emocionalnom nevoljom.
Većina stručnjaka slaže se da se ljudi koji prakticiraju metode samoozljeđivanja pokušavaju nositi s neugodnim i često bolnim životnim okolnostima i iskustvima. Takvi su ljudi obično mladi i nemaju vještine suočavanja sa svojim bolnim osjećajima na načine koji ne bi samoozljeđivali. Događaji i okolnosti koje mogu dovesti do samoozljeđivanja mogu uključivati seksualno zlostavljanje djece, silovanje, obiteljsko nasilje, depresiju, osjećaj niske samopouzdanja i anksiozne poremećaje. Iako su većina ljudi koji se samoozljeđuju adolescenti, ponašanje se može nastaviti i u odrasloj dobi bez liječenja.