Koje su različite mjere ekonomskog rasta?

Ekonomisti mjere gospodarski rast područja ili nacije iz više razloga, uključujući potencijal ulaganja, kako bi procijenili životni standard lokacija i projicirali budući financijski rast. Postoji nekoliko načina za mjerenje gospodarskog rasta, uključujući izračunavanje bruto domaćeg proizvoda i proučavanje obrazaca potrošnje. Ostale mjere gospodarskog rasta obuhvaćaju različite ocjene društvenih uvjeta. To može uključivati ​​očekivani životni vijek, kvalitetu zdravstvene skrbi i opću razinu plaća.

Neki istraživači smatraju bruto domaći proizvod jednim od primarnih mjera gospodarskog rasta. Skraćeno kao BDP, ovo je mjerenje izračun godišnje ukupne vrijednosti proizvodnje dobara i usluga u gospodarstvu za određenu godinu. BDP se može promatrati na dva načina – izračun je i ukupni iznos novca potrošen za kupnju proizvoda i onaj koji proizlazi iz stvaranja proizvoda. Visok BDP često znači da je država ekonomski zdrava i da mnogi njezini građani napreduju.

Minimalna plaća u gospodarstvu jedna je od mnogih mjera gospodarskog rasta koje se temelje na zaradi. Ostala opća mjerenja plaća uključuju plaću radnika po satu, godišnju plaću za određene djelatnosti ili prosječne godišnje plaće za cijelo stanovništvo. Slično BDP-u, više prosječne i minimalne plaće često znače relativno zdravije gospodarstvo.

Druga ekonomska mjera je stopa potrošnje dobara, koja uključuje izračun ukupnih proizvoda kupljenih tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ova formula možda nije tako pouzdana kao druge mjere gospodarskog rasta jer različiti čimbenici mogu uzrokovati fluktuacije u potrošnji. Primjerice, ponekad raste jer su građani prosperitetni i mogu kupiti više, dok drugi put raste potrošnja jer su cijene roba i usluga pale.

Porast je očekivani životni vijek, odnosno prosječan broj godina života po osobi, dugoročno je mjerenje ekonomskog rasta. Područja s dužim životnim vijekom obično imaju bogatije stanovništvo koje ima kontinuiran pristup hrani, čistoj vodi i zdravstvenoj skrbi. Stope očekivanog životnog vijeka obično se mijenjaju sporije od drugih oblika mjerenja rasta jer može potrajati dugo da se poveća zdravlje cijele populacije.

Vezano za očekivani životni vijek, pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi može se koristiti kao apstraktnija mjera gospodarskog rasta. Ukupna potrošnja za zdravstvenu njegu ima tendenciju rasta zajedno s rastom BDP-a i razine dohotka. Veća potrošnja za zdravstvenu zaštitu može se podudarati s kvalitetnijom zdravstvenom skrbi i duljim očekivanim životnim vijekom, što predstavlja i ukazuje na dulji životni vijek u budućnosti.