Nanotehnologija (nanotehnologija) općenito se odnosi na proučavanje kontrole tvari na atomskoj, molekularnoj ili subatomskoj razini s namjerom proizvodnje novih tehnologija. Čestice na tim razinama, kao što su atomi, znanstvenici mogu preurediti za bilo koji broj mogućih upotreba nanotehnologije. To može uključivati povećanje ukupne kvalitete proizvoda čineći ih lakšim, učinkovitijim ili moćnijim. Korištenje nanotehnologije može se pronaći u znanosti, medicini, vojnoj tehnologiji i komercijalnom sektoru. Velik dio nanotehnologije još je u fazi istraživanja i razvoja, a postoji značajna rasprava o njezinoj održivosti i sigurnosti.
Općenito, smatra se da je prva generacija nanotehnologije započela 2000. godine, kada je nanotehnologija korištena za povećanje učinka svakodnevnih proizvoda kao što su kreme za sunčanje i loptice za golf. Druga generacija se obično definira kao početak 2005. U ovoj generaciji proširena je upotreba nanotehnologije, koja se koristi u proizvodnji tranzistora, lijekova, kemikalija i bioloških senzora.
Postoji mnogo mogućih medicinskih primjena nanotehnologije. Sustavi za isporuku lijekova potencijalna su upotreba nanotehnologije koja bi se usredotočila na to kako se lijek dat bolesnoj osobi distribuira u tijelu. Ova aplikacija bi identificirala zahvaćena područja u tijelu, a zatim distribuirala lijek tamo gdje je najpotrebnija. Smatra se da ovaj napredak može poboljšati farmakološke i terapijske učinke lijeka.
Razvoj nanoalata mogao bi pomoći u situacijama poput operacija ili operacija. To bi omogućilo liječnicima izvođenje operacija na molekularnoj razini. Nanoalatima bi liječnici upravljali putem daljinskog upravljanja, što bi im omogućilo postavljanje dijagnoze i liječenja koje bi bilo nemoguće realizirati tradicionalnim tehnikama.
Komercijalna nanotehnologija uključuje prisutnost nanočestica u velikom obliku u proizvodima kao što su kozmetika, zaštitni premazi, odjeća otporna na mrlje, računala i sportska oprema. Svi ti proizvodi obično sadrže nanomaterijale koji se sastoje od atoma ili malih čestica koje su znanstvenici preuredili kako bi bolje izvršili svoju zadaću. Neke buduće komercijalne primjene nanotehnologije namjeravaju povećati memoriju elektroničkih uređaja, poboljšati aditive za gorivo i stvoriti fleksibilniju elektroniku.
Vojni znanstvenici i istraživači obrane općenito žele primijeniti nanotehnologiju kako bi stvorili smrtonosnije oružje. To može uključivati stvaranje nanočestica, koje se mogu koristiti za oštećenje ljudskih pluća ili prodiranje kroz ljudsku kožu. Te se nanočestice mogu kombinirati s česticama poput metala ili ugljikovodika koje mogu biti opasne za čovjeka. Budući da je ljudsko tijelo razvilo toleranciju na većinu prirodnih čestica, razvoj nanočestica mogao bi biti učinkovito oruđe u ratovanju, jer ljudsko tijelo još nije priviknuto na te nove tvari.