Personifikacija je književno sredstvo u kojem se životinji, predmetu, ideji ili pojmu pripisuju ljudske karakteristike i kvalitete. Pisci pronalaze mnoge namjene personifikacije kada pišu prozu i pjesme, a većina ljudi koristi personifikaciju u svakodnevnom govoru, a da toga nisu svjesni. Jedan od načina korištenja personifikacije je korištenje nečeg opipljivog za predstavljanje nečeg nematerijalnog, poput korištenja oluje za predstavljanje bijesa ili kaotične situacije. Ljudske karakteristike i emocije također se mogu dati nematerijalnim stvarima kako bi ih lakše razumjeli ili shvatili. Groznica koja neće nestati može se opisati kao tvrdoglava ili uporna, dok se pravda često opisuje kao slijepa.
U personifikaciji, neki ljudski atribut ili emocija daju se neljudskom stvorenju, neživom objektu ili nematerijalnom konceptu ili ideji. Personifikacija se koristi u mnogim vrstama književnosti, osobito u poeziji. Pisac proze, bilo beletristike ili nefikcije, također bi mogao koristiti personifikaciju kako bi čitatelju bolje opisao svoje misli, ideje i mišljenja. Davanje ljudskih kvaliteta neljudskom stvorenju ili neživom objektu jedna je od namjena personifikacije koja čitatelju može pomoći da lakše zamisli koncept u svom umu. Personificiranje koncepta ili ideje može pomoći čitatelju da ih bolje razumije.
Jedna od primarnih upotreba personifikacije je u metafori, u kojoj se nešto opipljivo koristi za predstavljanje nečeg nematerijalnog. Personificirajući nematerijalno, ono zaživljava u umu čitatelja ili slušatelja. Osoba bi loše iskustvo mogla opisati kao noćnu moru ili poput vožnje roller coasterom. Oluja bi se mogla opisati kao bijesno dijete koje izaziva bijes, viče i vrišti i razbacuje stvari. Smrt se često personificira kao mračni žetelac, zastrašujuća odjevena figura koja nosi kosu čiji je posao odvođenje duša mrtvih u zagrobni život.
Još jedna od upotreba personifikacije je opisivanje nematerijalnih ideja. Pravda se ponekad opisuje kao slijepa, što znači da gleda mimo stvari poput rase, bogatstva i društvenog statusa i samo “vidi” istinu o datoj situaciji. Rijeku koja juri može se opisati kao nestrpljiva, jer se čini da se juri da stigne kamo želi. Mnoge pjesme, pjesme i priče opisuju ljubav kao glupost jer logika i zdrav razum ne igraju nikakvu ulogu u tome u koga će se osoba zaljubiti.