Porezni odbici, također poznati kao rashodi koji se odbijaju od poreza, ili češće kao otpisi poreza, predstavljaju rashode koje porezni obveznik obračuna kao rezultat ostvarivanja prihoda. Porezni odbici osmišljeni su kako bi se nadoknadili troškovi koje su porezni obveznici ostvarili tijekom zarađivanja novca. Oni se pojavljuju u prijavi poreza na dohodak pojedinca kao iznosi koji se mogu odbiti ili oduzeti od bruto dohotka pojedinca. Time se smanjuje ukupni oporezivi dohodak, što zauzvrat smanjuje iznos poreza koji porezni obveznik mora platiti.
Različite vrste poreznih odbitaka ovise o poreznom sustavu zemlje. U Sjedinjenim Državama postoji mnogo različitih vrsta poreznih odbitaka. Odbici svakog pojedinca ovise o varijacijama u prihodima, statusu prijave i drugim zahtjevima. Primjenjivi porezni odbici regulirani su Zakonom o internim porezima i podliježu određenim propisima, zahtjevima, ograničenjima prihoda ili pravilima koja uključuju informacije iz prethodnih poreznih godina.
Porezni odbici u SAD-u mogu se kategorizirati kao iznad ili ispod crte. Odbici iznad crte oduzimaju se od ukupnog prihoda pojedinca kako bi se izračunao njegov ili njezin prilagođeni bruto dohodak (AGI). Općenito se smatra da su ti odbici povoljniji za poreznog obveznika od njihovih pandana ispod crte jer ne samo da smanjuju iznos dohotka koji porezni obveznik mora tražiti i samim time plaćati poreze, već također smanjuju porezni porezni obveznik koji može utjecati na druge poreze. Primjeri odbitaka iznad retka uključuju plaćanja alimentacije, odbitke za najam, plaćene kamate na studentski zajam i tradicionalne doprinose IRA-e.
Porezni odbici ispod crte, s druge strane, uzimaju se nakon što se utvrdi AGI poreznog obveznika, ali te vrste odbitaka mogu dodatno smanjiti oporezivi dohodak poreznog obveznika. Medicinski troškovi i dobrotvorne donacije neki su primjeri odbitaka ispod crte.
Porezni obveznici mogu zatražiti standardni odbitak ili on ili ona mogu odlučiti navesti svoje odbitke ispod crte ovisno o tome što je korisnije. Standardni odbici se oduzimaju od prihoda poreznog obveznika na temelju statusa prijave. Odbici po pojedinim stavkama su pojedini izdaci koje porezni obveznik iskazuje po prijavi radi smanjenja oporezivog dohotka. Određeni odbici ispod crte uskraćuju se bogatijim poreznim obveznicima, dok se drugi mogu tražiti samo ako prelaze određeni dio AGI poreznog obveznika.
Ukratko, porezni obveznik počinje sa svojim bruto dohotkom — iznosom dohotka koji je primio u poreznoj godini. Odbici iznad retka primjenjuju se kako bi se ta vrijednost bruto dohotka smanjila na njegov ili njezin AGI. Ispod crte odbici, odnosno standardni odbitak, ovisno o tome koji je veći, odnose poreznog obveznika na njegov oporezivi dohodak.
Točan iznos uštede koju porezni obveznik može ostvariti od poreznih odbitaka ovisi o različitim varijablama koje se mijenjaju kao što je porezna stopa. Štoviše, budući da su američki porezni obveznici obvezni plaćati i savezne i državne poreze s različitim poreznim obvezama, odbici dopušteni u federalnoj poreznoj prijavi mogu se, ali i ne moraju, primjenjivati na pojedinačne državne porezne prijave. Stavke koje se mogu odbiti podložne su promjenama ovisno o relevantnim promjenama u poreznim zakonima i Zakonu o unutarnjim prihodima.
Poduzeća također mogu tražiti porezne olakšice za troškove nastale tijekom pokušaja ostvarivanja dobiti. Kako bi se potraživali odbici za poslovne troškove, svi traženi troškovi moraju biti uobičajeni i neophodni za vođenje poslovanja. Poduzeća općenito mogu tražiti porezne olakšice za stvari kao što su plaća zaposlenika, beneficije zaposlenika, troškovi proizvodnje robe i skladištenja. Neki poslovni troškovi moraju se iskazati kao kapitalni izdaci. Kapitalni troškovi smatraju se imovinom i uključuju troškove pokretanja poslovanja, poslovnu imovinu i poboljšanja.