Stope poreza na plaće određuju iznos novca koji se odbija od plaće zaposlenika ili plaća od strane poslodavca na temelju iznosa plaće. Novac se zatim prosljeđuje Poreznoj upravi, državnoj poreznoj upravi ili lokalnom poreznom uredu kao plaćanje poreza. Oni pokrivaju tri glavne vrste poreza: porez na dohodak, porez na socijalno osiguranje i Medicare te porez na nezaposlenost. Precizne stope poreza na plaće variraju, ovisno o dohotku i lokaciji zaposlenika.
S porezom na dohodak, porezne stope na plaće osmišljene su tako da šalju ispravan iznos novca Poreznoj upravi za plaćanje odgovarajuće razine poreza. To se postiže pregledom detaljne tablice cijena. Stvarno plaćeni iznos uključuje primjenu ove stope na iznos plaće, nakon što se prvo odbije porez po odbitku. Iznos ovog odbitka osmišljen je tako da odražava dopuštene odbitke koji stvaraju oporezivi dohodak. Sličan se postupak koristi za poreze na plaće za državne i, u nekim slučajevima, lokalne poreze.
Općenito načelo procesa je uzeti ukupni godišnji obračun poreza i podijeliti ga na dijelove koji odgovaraju razdoblju plaćanja. Dakle, cilj je da na kraju godine bude plaćen točan iznos poreza. U praksi to često nije slučaj i ili zaposlenik mora platiti dodatni iznos ili mu se odobri povrat. Iz tog razloga, novac koji se od plaće odbija kao porez na plaću tehnički se ne klasificira kao zaposlenik koji plaća i podmiruje svoj porez na dohodak, već kao predujam za konačni godišnji račun na temelju njegove porezne prijave na kraju godine.
Druga instanca u kojoj se primjenjuju stope poreza na plaću su plaćanja za financiranje općeg socijalnog osiguranja i programa Medicare. Oni su općenito poznati kao FICA porezi prema Federalnom zakonu o doprinosima za osiguranje, zakonu koji je utvrdio poreze. Od 2011. stopa FICA poreza koje plaćaju zaposlenici iznosila je 4.2% od prvih 106,000 USD, plus 1.45% cjelokupnog prihoda; ove dvije komponente idu prema socijalnoj sigurnosti i Medicareu. Povijesno gledano, poslodavac bi plaćao jednak iznos FICA isplatama zaposlenika. Međutim, za poreznu godinu 2011. poslodavac plaća iznos jednak 6.2% od prvih 106,000 dolara plaće za socijalno osiguranje umjesto 4.2% plaćenih od strane zaposlenika.
Posljednja kategorija poreza na plaću je osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Za razliku od poreza na dohodak i FICA poreza, on se ne odbija od plaće zaposlenika, već ga plaća poslodavac. Klasificira se kao porez na plaće, budući da se iznos poreza temelji na novcu isplaćenom zaposleniku. Za poreznu godinu 2011. poslodavac plaća 6.2% od prvih 7,000 dolara godišnje plaće zaposlenika. Pravodobno plaćanje može smanjiti ovu stopu na samo 0.8%.